Ljudska krv za izradu betona na Marsu

Stari Rimljani su gradili impresivna zdanja koja su preživjela nekoliko tisuća godina, a jedan od glavnih materijala koji im je to omogućivao bio je drevni rimski beton, poznat po izuzetnoj čvrstoći, elastičnosti, pa čak i samozacjeljivanju.

Svemirske agencije i inženjeri koji žele jednog dana graditi nastambe na Marsu, svjesni su da prijevoz građevinskog materijala na Crveni planet nije dobra opcija zbog velike udaljenosti i ograničenog kapaciteta tovarnog prostora u raketama pa je glavna ideja graditi sve od lokalnog materijala, kojeg su razne misije otkrile na Marsu.

To uključuje mješavine geopolimera i magnezijevog silicija, kao i sumpora, no znanstvenici s iranskog Sveučilišta Kharazmi u Teheranu, predlažu i jedan neočekivani sastojak uz čiju pomoć bi se moglo graditi uz pomoć moderne inačice drevnog rimskog betona koju su nazvali AstroCrete.

Njihova ideja je da se za proizvodnju betona kao vezivo koristi krv astronauta, koja sadrži ljudski serumski albumim (HAS), protein koji se nalazi u našoj krvnoj plazmi.

Znanstvenici kažu da bi jedan astronaut u 72 tjedna mogao proizvesti dovoljno HAS-a za nastambu za jednu osobu, a kako bi beton bio još izdržljiviji u njega bi se dodavale i druge ljudske izlučevine, odnosno urea iz znoja, urina i suza. To je zapravo također izum starih Rimljana, jer su nalazi pokazale da su u svoj beton dodavali krv i urin kako bi dobili dodatnu izdržljivost i elestičnost. 

Također ističu da takav beton za izradu ne bi zahtijevao vodu, što bi dodatno olakšalo gradnju na gotovo potpuno suhom Marsu i smanjilo potrebu za lansiranjem opskrbnih misija sa Zemlje.

Hoćemo li jednog dana živjeti na Marsu u kućama od krvavog betona pokazat će vrijeme.