Znanstveni test može ustanoviti živimo li u Matrixu

Ako su vas Matrix filmovi zaintrigirali do te mjere da ste se i sami počeli pitati je li svijet u kojem živite stvarnost ili samo vrhunska računalna simulacija, znajte kako se jedan "pravi" znanstveni tim sastavljen od ekipe fizičara Sveučilišta u Bonnu, ozbiljno pozabavio tim pitanjem.

Fizičar Silas Beane i njegovi kolege kažu kako su ustanovili kako bi svaka simulacija čitavog svemira, bez obzira koliko kompleksna bila, ostavila tragove po kojima bismo je mogli prepoznati.

No s druge strane, jedini način da to ustanovimo je da sami kreiramo vlastitu simulaciju svemira, koja bi bila bliska onom što znanstvenici pokušavaju izvesti na minijatornoj skali.

Računalne simulacije koje su pokrenute nastoje rekreirati kvantnu kromodinamiku, teoriju koja opisuje atomske sile koje povezuju kvarkove i gluone u protone i neutrone, koji se potom spajaju s ciljem formiranja atomske jezgre.

Vjeruje se kako je simulacija fizike na toj fundamentalnoj razini ekvivalentna, manje ili više, simulaciji rada samog svemira.

Čak i na toj mikrorazini, matematika je vrlo teška usprkos korištenju najjačih svjetskih superačunala, pa su fizičari tek uspjeli simulirati regije svemira na femto razini. Kako bismo to stavili u kontekst, femtometar iznosi 10^-15 metara, odnosno kvadrilijuntni dio metra ili 0.000000000001mm.

Najveći problem s tim simulacijama je što fizikalni zakoni u njima moraju biti prilagođeni diskretnoj trodimenzionalnoj rešetki koja se kreće kroz vrijeme, a tu se onda pojavljuje test njemačkih fizičara.

Profesor Beane i njegovi kolege kažu kako se ta rešetka izlaže ograničenoj energiji koju čestice mogu imati, zbog toga jer ništa ne može postojati manje od ćelija rešetke. Ukoliko bi svemir u kojem živimo zapravo bio računalna simulacija, moralo bi doći do prekida spektra visokoenergetskih čestica. Do tog prekida dolazi upravo u energiji kozmičkih zraka, što je svojevrsni limit pod nazivom Greisen–Zatsepin–Kuzmin (GZK) prekid.

Znanstvenici su izračunali da sile koje djeluju unutar rešetke posjeduju dodatne značajke spektra, a najneobičnije je što kozmičke zrake preferiraju kretanje kroz osi rešetke. To znači da se ne mogu jednako promatrati u svim smjerovima, a za znanstvenike bi to bio test koji bi predstavljao indikaciju toga da nešto nije u redu sa svemirom, a taj bi se test mogao izvesti postojećom tehnologijom kojom danas raspolažemo. Ukoliko bismo došli u priliku otkriti specifičan način na koji se te kozmičke zrake ponašaju, mogli bismo vidjeti konstrukciju simulirane mreže (matrice) i time ustanoviti da zapravo spadamo u nečiju simulaciju.

No profesor Beane kaže kako ovo naravno neće biti dokaz da je naš svemir stvaran ili nestvaran, jer bi se simulirani svemir mogao konstruirati na potpuno drugačiji način od onoga na koji su predvidjeli znanstvenici.

Kako biste znali da je Matrix problem doista ozbiljna znanstvena stvar, reći ćemo vam samo da je znanstveni rad o ovoj temi objavljen u uglednoj publikaciji Sveučilišta Cornell, žurnalu arXiv.

Do sada su se stvarnošću svijeta bavili uglavnom filozofi i teolozi, no kada to pokrenu fizičari, možda se doista trebamo pomalo zabrinuti.