Kako radi najbrže dizalo na svijetu

Davne 1857. godine, tvrtka Otis Elevator Company proizvela je prvo komercijalno dizalo na svijetu, koje se kretalo brzinom od 12,19 metara u minuti.

Tvrtka Mitsubishi Electric će u kineski neboder Shanghai Tower, koji bi trebao biti završen 2014. godine, ugraditi dizalo koje će se kretati brzinom od 17.98 metara u sekundi, odnosno 64 km/h.

To će putnicima omogućiti da od podnožja nebodera do njegovog vrha na visini od oko 632 metra, stignu za manje od jedne minute.

Sustav koji omogućuje kretanje Mitsubishijevom dizalu, u osnovi je jednak onom koji je koristilo dizalo Otisa. Kabina visi na čeličnim kabelima, koji se preko sustava kolotura protežu na protuuteg težine od 13 tona, a za pokretanje dizala se koristi električni motor od 310 kilowatta.

No najbrže putničko dizalo na svijetu u sebi sadrži i tehnologiju o kojoj Otis nije mogao ni sanjati. Sustav u sebi sadrži "mozak" u obliku računala koje odlučuje kako i kada će pokretati dizala i kupiti putnike po katovima. Ovo je vrlo važna karakteristika, kako se ne bi desilo da se dva susjedna dizala kreću jedno drugom uz bok, jer to stvara buku vjetra i zračni pritisak u otvoru kojim se kreću.

Na dnu i na vrhu svakog dizala nalaze se aerodinamični aluminijski pokrovi koji služe za redukciju otpora zraka i buke vjetra pri velikim brzinama.

Dizala se kreću na metalnim tračnicama na koje su precizno priljubljena, no pri velikim brzinama bi svejedno moglo doći do trešnje. Stoga postoji sustav u kotačima na kojima se kreću, koji omogućuje protuvibracije, a kontrolira ih akcelometar koji osjeća najmanji otpor, nakon čega elektromagnetski aktuatori u kotačima naginju kabinu u suprotnom smjeru.

Obzirom da neprestane promjene u atmosferskom pritisku tijekom neprekidne vožnje od prizemlja do 119. kata mogu izazvati neželjeni i neugodni pritisak u ušima putnika, u kabini se nalazi i sustav za izvlačenje zraka koji precizno regulira unutrašnji pritisak i poništava taj efekt, slično kao u kabinama zrakoplova.

Pri normalnom radu dizala, kočenje kabine se izvodi disk kočnicama, no ukoliko sustav detektira da se kabina kreće prebrzo, aktivira se mehanizam na podnožju dizala koji uklješti tračnice, a obzirom da se pri tom hitnom kočenju može stvoriti temperatura od 982 stupnja celzija, inženjeri su kočnice prekrili s termički otpornom keramikom.

Kao što možete vidjeti, jedan takav jednostavan sustav za prijevoz putnika može biti itekako sofisticiran, a kako se u njemu se nalaze najnovija znanstvena i tehnološka rješenja, možda ćete ubuduće više znati cijeniti izum iz 19. stoljeća, koji nam je omogućio da ne ispustimo dušu od silnog hodanja stepenicama. A do vrha Shanghai Towera bismo se bogami nahodali.