CERN: Možda smo otkrili Božju česticu

Dan uoči tiskovne konferencije, CERN je najavljivao kako će se raditi o priopćenju vezanom za najvažnije otkriće u fizici u zadnjih sto godina.

Obzirom na takvu izjavu, nije čudo što je live Internet streaming konferencije čitavo vrijeme održavanja bio onemogućen zbog preopterećenja servera od strane svih nas znatiželjnika koji smo željeli prvi saznati je li taj "sveti gral" fizike pod nazivom Higgsov bozon napokon otkriven ili se radi o nekom još većem otkriću do kojeg je CERN došao.

Na kraju se ispostavilo kako su znanstvenici CERN-a u velikom LHC "sudaraču" detektirali "nagovještaj" nazočnosti Higgsovog bozona, ali još uvijek nemaju dovoljno podataka da bi mogli reći kako imaju dokaz tog otkrića. 

Ova čestica, čije se postojanje nagovještavalo samo u teoriji, daje atomima masu, a znanstvenici okupljeni oko LHC-a se nadaju da će uslijed sudaranja protona na izuzetno velikim brzinama doći do energetske eksplozije čiji će rezultat biti stvaranje Higgsa.

Znanstvenici LHC-a koji su paralelno radili na dva eksperimenta (ATLAS i CMS), otkrili su tragove Higgs na istoj masi u više kanala raspada, čime je, kako kažu, "prozor" potrage za česticom sužen na vrlo uski pojas.

Prema ATLAS eksperimentu, Higgs se nalazi na pojasu između 124 i 126 GeV, dok su po CMS-u tragovi Higgsa analizirani u raspadima čestica na dva fotona, a kod njih je zabilježeno povećanje broja događaja u području između 115 i 127 GeV, što je vrlo blisko rezultatima koje je imao ATLAS.

Prema ovome bi se dalo zaključiti kako bi se Higgs mogao nalaziti negdje u pojasu između 124 i 126 GeV, te nam je postao bliži nego što je bio u zadnjim mjesecima, pa je tim veća i mogućnost  upotpunjavanja teorije standardnog modela fizike čestica.

Higgsov bozon je hipotetska elementarna čestica kojom se prema Standardnom modelu objašnjava masa drugih čestica, a posebno zašto su W i Z bozoni masivni za razliku od fotona koji nema masu.

Postojanje takvog bozona predviđeno je teorijom koju su nezavisno i skoro istovremeno predložile 1964. godine tri grupe istraživača: Peter Higgs; François Englert i Robert Brout; te Gerald Guralnik, Carl Hagen i Tom Kibble.

Prema teoriji škotskog znanstvenika Petera Higgsa po kojem je "Božja čestica" i dobila ime, svemir se prožima Higgsovim poljem, a čestica koja se kreće kroz njega stvara poremećaje koje joj daju masu.

Moramo reći kako nas ova vijest nije previše impresionirala, očekivali smo nešto u stilu: "Da, Higgsov bozon je otkriven i to je gotova priča", no znanost u današnje vrijeme očito ne djeluje po sustavu "Eureka!".

Nadamo se samo kako ćemo idućom prilikom kad opet nešto napišemo o potrazi za Božjim česticom, imati nešto puno konkretnije.