DVD od jednog petabajta

Zongsong Gan, Yaoyu Cao i Min Gu s odjela mikrofotonike Sveučilišta Swinburne uz pomoć njihovog kolege Richarda A. Evansa iz CSIRO-a (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation), objavili su znanstveni rad u publikaciji Nature Communications u kojem opisuju sustav zapisivanja 1 petabajta podataka (1000 TB) na jedan standardni DVD, što je kako kažu, "ekvivalent 10,6 godina kompresiranog videa visoke razlučivosti ili 50.000 full high-definition filmova".

U današnje doba mnogi predviđaju skoru smrt DVD-a, čiji standardni (jednoslojni) kapacitet iznosi 4,7 GB podataka, obzirom da Blu-ray ima mogućnosti pohrane do 128 GB (BDXL 4-layer).

No sudeći prema novim istraživanjima, DVD bi mogao uskrsnuti i pokopati BR, jer su ona otkrila metodu kojom se na vrlo jednostavan način može proizvesti "pržilice" koje će nam omogućiti pohranu nevjerojatnih količina podataka.

Način optičke pohrane podataka vrlo je jednostavan. Kada recimo pržite CD, informacija se transformira u binarne brojke, nule i jedinice, koje nazivamo bitovi, a one se na CD ugrađuju urezivanjem (paljenjem) sitnih točkica laserom vašeg optičkog pisača.

Ograničenje u kapacitetu objašnjava zakon njemačkog fizičara Ernsta Karla Abbea (1840.-1905.), koji kaže da pri fokusiranju snopa svjetlosti kroz optiku, promjer mjesta osvjetljenosti ne može biti manji od pola svoje valne duljine, što iznosi oko 500 nanometara za vidljivo svjetlo.

Znanstveni rad Swinburneovih istraživača nije pronašao način zaobilaženja tog zakona (limita), već je otkrio metodu kojom se točkice koje prži laser mogu znatno smanjiti istovremenim korištenjem dva lasera koji stvaraju dvije zrake različitih funkcija.

Prva zraka (crvena), posjeduje okrugao oblik, te se koristi za aktiviranje snimanja, a nju nazivaju "recording beam", dok druga koja dolazi u obliku ljubičastog torusa ima ulogu "antirecordinga" inhibirajući funkciju zrake za snimanje. Kada se te dvije zrake prožmu, druga zraka protjera prvu kroz svoj prstenasti oblik, što u konačnici čini zraku znatno tanjom, odnosno točkice manjeg promjera, koje iznose nekih 9 nanometara, što je 1/10.000 promjera ljudske vlasi.

Znanstvenici kažu kako će njihov izum imati veliki utjecaj na pohranu podataka, ali i na super kompaktne uređaje, te istraživanja u nanoznanosti i nanotehnologiji.

Pored toga navode kako je ova tehnologija ekonomski isplativa i mobilna, obzirom da koristi samo konvencionalne optičke i laserske elemente, te omogućuje razvoj optičke pohrane podataka duge trajnosti i niske energetske potrošnje, koja može biti idealna platforma za Big Data podatkovne centre.

Mislimo kako vam ne moramo uopće ništa više pričati što bi ovo značilo na potrošačkoj razini, dok istovremeno vjerujemo da se neće previše dopasti današnjoj industriji optičkih medija.

Možete li uopće zamisliti što biste sve mogli pohraniti na jedan petabajtni DVD? 

Izvor: Nature Communications