Kamera slična Kinectu radi u noćnim i kišnim uvjetima

Znanstvenici MIT-evog Media Laba proizveli su trodimenzionalnu "nano-kameru" koja može raditi brzinom svjetlosti, a predstavili su je tijekom prošlog tjedna na Siggraph Asia sajmu računalne grafike i interaktivnih tehnologija u Hong Kongu.

Znanstvenici navode kako se njihova kamera može koristiti za potrebe prikaza medicinskih slika, u senzorskoj tehnologiji za automobile za sprječavanje sudara, te bi mogla znatno unaprijediti sustave praćenja pokreta i prepoznavanja gesti u uređajima namijenjenim interaktivnom gamingu.

Kamera se temelji na "Time of Flight" tehnologiji koja se koristi u drugoj generaciji Microsoftovog Kinect senzora, odnosno sustavu koji izračunava lokaciju objekta prema vremenu koje je potrebno svjetlosnom signalu da se reflektira od površine i vrati senzoru.

Za razliku od sličnih uređaja, ova kameru neće "zablesirati" kiša, snijeg, magla, kao ni prozirni objekti.

U konvencionalnim "Time of Flight" kamerama, svjetlosni signal je ispaljen u scenu, gdje se odbija od objekta i vraća ka senzoru. Zahvaljujući tome što znamo koliko iznosi brzina svjetlosti, relativno je jednostavno proračunati razdaljinu kojom je signal putovao i dubinu objekta od kojeg se raflektirao. No kada se promjene uvjeti u okolišu, te pri pojavi poluprozirnih i pokretnih objekata, stvaraju se višestruke refleksije koje se miješaju s  originalnim signalom i vraćaju kameri, što otežava preciznost mjerenja.

"Za razliku od tih kamera, MIT-ev uređaj koristi tehniku enkodiranja koja se obično koristi u telekomunikacijama", kaže Ramesh Raskar, profesor medijskih umjetnosti i znanosti, te vođa Camera Culture grupe u Media Labu koji je izradio ovu kameru u suradnji s kolegama Achutom Kadambijem, Refaelom Whyteom, Ayushom Bhandarijem i Christopherom Barsijem s MIT-a, te Adrianom Dorringtonom i Leejem Streeterom sa Sveučilišta Waikato u Novom Zelandu.

"Mi koristimo novu metodu koja omogućuje enkodiranje signala u vremenu", kaže Raskar. "Stoga kada se podaci vraćaju, mi možemo vršiti kalkulacije koje su vrlo slične u svijetu telekomunikacija, kako bi mogli ustanoviti različite udaljenosti iz jednog signala".

Njegov kolega Bhandari dodaje kako ova ideja također podsjeća i na fotografske tehnike koje otklanjaju zamućenost slika do koje dolazi od "drhtavih ruku", pomoću sustava koji može ustanoviti i predvidjeti koliko zamućenosti izaziva drhtanje ruku, prema čemu se slika može rekonstruirati i učiniti oštrijom.

Oni su stoga omogućili da njihova "nano-kamera" sondira scenu s kontinuiranim valnim signalom koji oscilira u nanosekundnim razdobljima, što znači da je u stanju postići razlučivost unutar magnitude femtofotografskih kamera za čiju izradu je potrebno utrošiti pola milijuna dolara, dok su za izradu svoje kamere oni potrošili samo 500 dolara.

Profesor James Davis sa Sveučilišta California u Santa Cruzu, izjavio je kako tehnologija dubinskih kamera svoj napredak treba zahvaliti ponajviše gamingu, jer video igre omogućuju njezinu brzu primjenu, pa neće proteći dugo dok se i MIT-eva kamera ne nađe u nekom novom gamerskom gadgetu. 

Izvor: MIT News