Kroz tri godine ćemo voditi debate s robotima

SF literatura i filmovi vrve od robota koji vode rasprave s ljudima, diskutiraju ili se svađaju s njima, no današnja komunikacija s računalima i robotima se svodi na algoritme koji omogućuju umjetnoj inteligenciji prepoznavanje kombinacija određenih riječi, na koje odgovaraju predefiniranim rečenicama i samo stvaraju dojam "razgovora" koji je daleko od stvarne komunikacije između dva inteligentna entiteta iste razine.

Naravno, kao što je to nedavno izjavio veliki stručnjak za robotiku Hiroshi Ishiguro, inteligencija se može tumačiti na više načina, jer postoji na više razina, pa se stoga ne može reći da na primjer vaš pametni telefon nema neki oblik inteligencije.

Multidisciplinarni tim znanstvenika Sveučilišta Aberdeen, započeo je stvaranje sustava koji će ljudima omogućiti prave diskusije s robotima i računalima, nudeći mogućnost vođenja rasprava u vezi akcijskih planova, te logičnog zaključivanja umjetne inteligencije temeljem razgovora s ljudima, nakon čega se robotu može narediti i da prekrši pravila za koja je programiran, a on se s time može i ne mora složiti.

Vođa ovog projekta Dr Wamberto Vasconcelos kaže, kako je cilj ovog istraživanja povećati ljudsko povjerenje u umjetnu inteligenciju, a rane inačice tog softvera bi se mogle pojaviti već kroz tri godine.

"Autonomni sustavi poput robota su integralni dio moderne industrije, te se koriste za izvođenje zadaća bez stalnog ljudskog vođenja ili nadzora", kaže Vasconcelos. "Njihov angažman u mnogim sektorima podrazumijeva obradu velike količine informacija pri donošenju odluka kako reagirati. To im ujedno može prouzročiti činjenje grešaka koje neće prepoznati ni oni ni ljudi. Ono što mi kreiramo je nova generacija autonomnih sustava koji će biti u mogućnosti voditi dvosmjerne komunikacije s ljudima, omogućujući ljudima i robotima da temeljem argumentiranih rasprava donose najbolje odluke zajedno".

Potencijalnu korist ovog sustava Vasconcelos vidi u bespilotnim misijama na planete u svemiru ili u velike dubine oceana, te pri istraživanju opasnih okoliša poput nuklearnih instalacija.

Tipični dijalog bi mogao uključiti pitanja ljudskog operatora računalu kako je donijelo određenu odluku, koje alternative postoje i zbog čega zadaće nisu izvršene. "To će ljudima dati mogućnost preispitivanja ili promjena robotovih odluka", kaže Dr Vasconcelos, koji navodi da će se puno pažnje posvetiti sustavu komunikacije u kojem će se ljudi osjećati ugodno, no dijalozi će biti potpuno dvosmjerni. "Nadzornik može reći da mu se ne sviđa određena odluka, a računalo će mu odgovoriti - Žao mi je ali to je najbolje što mogu učiniti".

Jedan važni faktor koji će biti uključen u razvoj ovog projekta će biti sustav koji će onemogućiti robota da bude grub, prijeteći ili konfontirajući, pa je stoga u tim angažiran i psiholog. "Razgovori s robotom će zapravo učiniti čovjeka puno odgovornijim, jer se greške neće moći pripisivati isključivo računalnoj grešci. Uz veću moć dolazi i veća odgovornost. Svi ti dijalozi će se snimati i pohranjivati kako bi se znalo koga imenovati ako što pođe u krivom smjeru. To je značajan popratni efekt", tvrdi Vasconcelos.

Ovo nas pomalo podsjeća na zakone robotike Isaaca Asimova, koji je propisao "zaključane" naredbe koje bi svakom inteligentnom robotu trebale biti ugrađene od "rođenja" kako bi bio poslušan, ali u nemogućnosti da na bilo koji način naudi ljudskom biću.

Sam Asimov je u svojim SF romanima često pronalazio načine na koje se ti zakoni mogu kompromitirati i upozoravao na posljedice takvih "bugova". Nadamo se da će Dr Vasconcelos pri razvoju svojih robota itekako voditi računa o tome, kako roboti jednog dana ne bi shvatili da im mi zapravo uopće nismo potrebni.