Biljke iz Černobilja

Svemir i negostoljubivi planeti sunčevog sustava velika su poteškoća za razvoj i održavanje života. Jedan od najvećih problema je zasigurno radijacija koja postaje vrlo pogubna čim se odmaknemo od sigurnosti zemljinog atmosferskog omotača. Proizvodnja hrane će stoga biti jedan veliki izazov budućim kolonistima na Marsu i drugim planetima koji nemaju takve idealne životne uvjete poput naše majčice Zemlje. Slovački znanstvenici s Akademije znanosti Instituta za genetiku bilja i biotehnologiju, umjesto razvoja radijacijskih štitova krenuli su drugim putem, konkretno istraživanjem biljaka koje se mogu adaptirati i nesmetano rasti u radioaktivnom okolišu za što im je kao poligon odlično poslužilo mjesto najveće nuklearne nesreće u povijesti, okoliš černobiljske nuklearne elektrane, koji i nakon 25 godina od katastrofe širi zračenje pogubno za svaki oblik života. Nedavno objavljeni rezultati u časopisu Astrobiology doista su zapanjujući. Otkrili su kako se lan, pomalo zaboravljena industrijska biljka bogata uljem, može adaptirati i nesmetano rasti u tom devastiranom okolišu, uz vrlo malo genetičkih promjena. Stoga su posadili sadnice lana na prostoru černobiljske katastrofe s visokim stopnjem ozračenosti, kao i u nešto udaljenijem mjestu na kojemu nema radioaktivnosti. Pokazalo se kako se lan prilagodio zračenju i postizao normalan rast uz genetske promjene na samo 5% od 720 biljnih proteina, što je dokazalo kako radioaktivnost ne mora biti smrtonosno svim biljkama kako se do sada mislilo. Mada prava istraživanja ovog fenomena tek treba provesti, Martin Hajduch sa Slovačke akademije drži kako je to posljedica svojevrsnog pamćenja gena, jer je u pradavnoj povijesti na površini Zemlje radioaktivnost bila mnogo veća nego danas. Stoga drži kako su biljke sad na neki način aktivirale mehanizam "prisjećanja", što im je pomoglo da se adaptiraju u montaminiranoj zoni černobiljskog područja. Znanstvenici smatraju kako bi genetskim manipuliranjem mogli od genoma mnogih biljaka izvući tu informaciju koja bi im pomogla u životu u negostoljubivom okolišu, stoga su buduće farme na Mjesecu i Marsu sve bliže ostvarenju. Naravno, osim zračenja potrebno je riješiti i druge probleme, poput mikrogravitacije, opskrbe vodom, kvalitetete tla potrebnog za sadnju i umjetne atmosfere, no rješavanje problema s radioaktivnošću je možda najznačajniji korak u budućoj vanzemaljskoj poljoprivredi.