Metan u gejzirima Enkelada je znak mogućeg života

Znanstvenici Sveučilišta Arizona proučavali su podatke sa svemirske letjelice Cassini koji ukazuju da gejziri na Saturnovom mjesecu Enkeladu izbacuju količine molekula metana koje više odgovaraju procesu u koji su uključeni mikrobiološki organizmi nego nekom geokemijskom procesu u koji nisu uključeni živi organizmi.

Kako bi pokušali otkriti jesu li ti hidrotemalni izvori koji dolaze s dna gdje se ocean susreće s kamenom korom planeta napućeni mikrobiološkim životom kako što je to slučaj na Zemlji, znanstvenici su izradili hipotetski model mikroba koji stvaraju metan koji se temelji sojevima koji se mogu naći na Zemlji.

Pomoću modela Enkeladovih gejzira željeli su otkriti može li hidrotermalni ciklus proizvesti dovoljno dihidrogena kao hrane za mikrobe, je li temperatura odgovarajuća za njih i kakav će učinak mikrobi imati na svoju okolinu - posebno na koncentracije u gejzirima. Rezultati ovih modela potom su se uspoređivali s onim što je Cassini zapravo otkrio u gejzirima. 

"Ukratko, ne samo da bismo mogli procijeniti jesu li Cassinijeva promatranja kompatibilna sa životnom sredinom, već bismo mogli napraviti i kvantitativna predviđanja o opažanjima koja bi se trebala očekivati, ukoliko se metanogeneza (mikroba) doista dogodi na morskom dnu Encelada", kaže Régis Ferrière, suvoditelj studije.

Uvjeti na Enkeladeu su se činili povoljni za ovakav oblik života - ali što je još zanimljivije, niti jedna poznata hidrotermalna kemija nije uspjela objasniti razinu metana otkrivenog u gejzirima. Tek kada su modelu dodani biološki izvori, razine su se podudarale s opažanjima.

"Ne zaključujemo da život postoji u Enceladusovom oceanu", kaže Ferrière. "Htjeli smo shvatiti koliko je vjerojatno da bi hidrotermalni otvori Enceladusa mogli biti nastanjivi za zemaljske mikroorganizme.

Naravno, možda to nije život. Ali ako nije, to mora biti neki drugi prirodni fenomen koji ovdje na Zemlji ne poznajemo".

Jedno od rješenja koje nude znanstvenici je bi se iskonska organska tvar iz jezgre Enceladusa mogla hidrotermalnom aktivnošću razbiti na metan, dihidrogen i ugljični dioksid, no vjerojatnost za to ovisi o saznanju toga kako je Encelad nastao.

U svakom slučaju ovo je dodatan poticaj znanosti da se još više posveti fascinantnom ledenom svijetu Enkelada.

Znanstvenu studiju objavljenu u časopisu Nature Astronomy možete pronaći na ovoj poveznici.