MIT
Oksid za samopopravljanje oštećenja u metalima
Ultratanki slojevi metalnih oksida popravljanju pukotine na metalnim površinama.
Zaštitni oksid u tankom sloju deformira se poput tekućine, ispunjava pukotine i štiti metal od hrđe. Photo credit: Christine Daniloff/MIT
Ju Li, profesor nuklearnog inženjerstva i znanosti na MIT-u, razvio je zaštitni pokrov za metale, koji može ispunjavati i popravljati sve pukotine na metalnim površinama.
Njegov zaštitni sloj temelji se na aluminijevom oksidu i silicijevom dioksidu te može biti posebno koristan za sprječavanje prolaska sićušnih molekula poput vodikovog plina ili radioaktivnog tricija koje bi mogle penetrirati kroz većinu materijala, čime će metalne površine čuvati od oštećenja i korozije.
Većina metala s izuzetkom zlata, ima tendenciju oksidacije prilikom izlaganja zraku i vodi. Ta reakcija koja stvara hrđu na željezu, mrlje na srebru i zelenu patinu na bakru i mjedi, nakon nekog vremena može oslabjeti metal i izazvati strukturalna oštećenja, pa su stoga Li i njegovi kolege željeli stvoriti zaštitni sloj od oksida koji se ponaša poput tekućine i otporan je na pukotine.
Njihovo istraživanje je ukazalo da takva svojstva iskazuje aluminijev oksid, čak i na sobnoj temperaturi, ukoliko je napravljen u dovoljno tankom sloju, debljine od 2 do 3 nanometra.
Zahvaljujući tom "tekućem" svojstvu, oksid stvara sloj koji čuva površine čak i ako se materijal rasteže. "Tehnički, ovaj materijal je vrsta stakla, no deformira se poput tekućine i potpuno prekriva površinu pod uvjetom da je sloj dovoljno tanak", navodi profesor Li i dodaje kako su mogućnosti primjene vrlo široke, pa bi svi metalni predmeti koji su izloženi atmosferskim utjecajima u skoroj budućnosti mogli postati znatno izdržljiviji i trajniji.
Nagradu Ignaz L. Lieben hrvatska znanstvenica je osvojila za nove spoznaje u vezi procesa stanične diobe.
Znanstvenici su razvili novi sustav za izvlačenje pitke vode iz zraka koji funkcionira i u suhim krajevima.
Učitavam komentare ...