ISS će biti dovršen 2020. i onda ćemo ga srušiti u more

Vjerujemo kako na svijetu postoji jako malo ljudi koji nikad nisu čuli za međunarodnu svemirsku postaju ISS. Ako niste pripadnik nekog zabačenog plemena u Amazoniji ili ekvatorijalnoj Africi, znate barem toliko da je ISS najveći, najskuplji i najsofisticiraniji laboratorij koji kruži u orbiti Zemlje.

Gotovo sve svemirske misije s ljudskom posadom koje se provode u zadnjih desetak godina uključuju pristajanje i boravak na ISS-u. Kako vrijeme prolazi, svako malo se na njega spaja po jedan novi modul, koji predstavlja istraživački, radni, stambeni ili rekreativni prostor, u kojem svemirski putnici uživaju u svakoj sekundi boravka i rada na postaji.

Na žalost, koliko god ISS bio divan, krasan, napredan i tehnički savršen proizvod ljudskog tehnološkog uma, baš kao i njegov prethodnik Mir, jednog dana mora skončati u agoniji vrućeg ulaska u zemljinu atmosferu. Točnije, to će se dogoditi 2020, mada postoji mogućnost da mu se život poduži za još nekoliko godina. Ne ulazeći u razloge zbog kojih NASA smatra da bi dulja operativnost mogla biti opasna po njegove stanare, činjenica je da mu te godine ističe garancija i već se priprema streljački vod koji će mu skratiti muke.

Stoga i ne čudi, što se u tijeku odvijanja najznačajnijih eksperimenata i misija na ISS-u, već neko vrijeme grupe znanstvenika bave samo problematikom kako ga stuštiti u more na najsigurniji i najefikasniji način, kako investicija vrijedna 4,5 milijardi dolara (ne računajući 2 milijarde godišnje za održavanje), ne bi izazvala neku štetu po glavama stanovnika Zemlje.

Prvi NASA-in plan je bio da se ISS nakon isteka operativnosti ostavi u orbiti kao svojevrsni spomenik, no ruska agencija Roscosmos to drži izuzetno opasnim, jer bi se udarom nekog tijela u njega, moglo desiti da veliki komadi svemirskog smeća zagade orbitu i predstavljaju opasnost za sve buduće svemirske letove. Stoga su razvili projekt rušenja ISS-a u more, s čime se NASA u načelu složila, obzirom da su i oni postali svjesni potencijalne opasnosti u slučaju da ga ostave u orbiti.

ISS će se tako 2020. godine uvesti u atmosferu Zemlje, gdje će dobrim dijelom izgorjeti, a ostaci će pasti u određeno područje Tihog oceana.

Kako stvari stoje, Rusi su idealni za izvođenje ovog kontroliranog rušenja, obzirom da su 2001. na sličan način "prizemljili" i svoju svemirsku postaju Mir. Osim toga, njima i nije u cilju da ISS bude dulje u svemiru, jer će iduća "međunarodna" svemirska postaja u orbiti vrlo vjerojatno biti upravo njihova.

VIDEO - Animacija kontroliranog rušenja postaje Mir 2001.

Iz ove animacije "deorbitiranja" i kontroliranog rušenja svemirske postaje Mir, možete vidjeti kako će otprilike izgledati sudbina ISS-a. Nakon korekcije putanje kroz 4 orbitalna ciklusa, postaja se uvodi u atmosferu na nekih 100 km visine, gdje počne izgarati, a na 90 km visine se raspada na manje dijelove, koji potom padaju u more. Tijekom ovih zadnjih orbitiranja Mir se mogao vidjeti golim okom i iznad naših krajeva, pa ćemo tako 2020. možda imati priliku uputiti zadnji pozdrav i ISS-u.