Robotska letjelica Messenger stigla u orbitu Merkura

NASA-ina letjelica Messenger jučer je nakon izvođenja zadnjeg manevra ušla u eliptičnu orbitu oko Merkura. Nakon Marinera 10 koji se 1974. i 1975. kroz tri bliska susreta prvi približio Merkuru, ovo je tek druga misija istraživanja "vrućeg planeta", dok je Messenger prva letjelica u povijesti koja orbitira oko njega. Messenger je lansiran u kolovozu 2004. godine i trebalo mu je šest i pol godina da prijeđe osam milijardi kilometara, tijekom kojih je petnaest puta obišao Sunce, jednom proletio pokraj Zemlje, dvaput pokraj Venere i tri puta pored Merkura. Ovo manevriranje međuplanetarnim prostorom sunčevog sistema bilo je potrebno kako bi se letjelica usporila i zauzela idealni položaj za ulazak u orbit Merkura. Prva znanstvena misija planirana je za 4. travnja, a za prve slike s Merkura morat ćemo se strpiti neko vrijeme, jer kamere još nisu uključene. Tijekom planiranih istraživanja znanstvenici će između ostaloga mapirati Merkurovu površinu, pokušati otkriti postoji li voda na polovima, utvrditi velike temperaturne oscilacije koje karakteriziraju Merkur, napraviti geološku kartu tla, te istraživati magnetizam i tanku atmosferu. Letjelica je opremljena specijalnim toplinskim štitom koji ju štiti od snažnog zračenja Sunca, a zanimljivo je spomenuti kako Messengerova dva računala IBM RAD6000 (glavno i backup) "ganjaju" procesori s radnim taktom od samo 25MHz. Misija je koštala 450 milijuna US$, a u Merkurovoj bi orbiti trebala biti u funkciji najmanje 12 mjeseci, mada nije isključeno da potraje mnogo duže. Čim pristignu prve slike objavit ćemo ih u posebnoj galeriji.

VIDEO - LANSIRANJE MESSENGERA 2004.

Možda niste znali

MERKUR

Merkur je najmanji planet Sunčevog sustava i najbliži suncu, udaljen je od njega prosječno 57,910.000 km. Kreće se vrlo eliptičnom orbitom, pa se udaljenost od Sunca mijenja između 46 i 70 milijuna km. Promjer Merkura iznosi 4.880 km, a masa 3,30×10²³ kg. Prva letjelica koja se približila Merkuru bio je Mariner 10 koji je tijekom tri susreta snimio oko 45% površine. Zbog blizine Sunca, Merkur je rijetko u povoljnom položaju za promatranje sa Zemlje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vrijeme prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Merkur nema prirodnih satelita. Zbog vrlo velike eliptičnosti putanje, veliki je i raspon energije koju Merkur prima od Sunca. Kada je najbliže Suncu, subsolarna točka (točka na kojoj je Sunce u zenitu) prima čak deset puta više energije po jedinici površine nego Zemlja, dok na dijelu putanje najdaljem od Sunca ta točka prima samo četiri puta više energije. Merkur nema tekućine na površini (mada bi eventualno moglo biti nešto vode ili leda u kraterima na polovima), niti gušću atmosferu, čija bi strujanja ublažila temperaturne razlike kao što se to događa u slučaju Venere i Zemlje. Površina Merkura vrlo je slična površini Mjeseca, prepuna udarnih kratera.