Povratak astronauta 26. misije ISS-a iz svemira

Kapsula Soyuz TMA-01M sigurno je prizemljila zapovjednika 26. misije ISS-a, Scotta Kellya i ruske inžinjere Alexandera Kalerija i Olega Skripochku, u snježnoj stepi Kazahstana u blizini grada Arkalyka. Kao članovi 25. i 26. misije oni su u svemiru neprekidno proveli 159 dana, od čega 157 na stanici ISS. Skripochki je ovo bila prva misija u svemiru, dok je Kelly skupio ukupno 180 svemirskih dana, a Kaleri stigao na veteranskih 770, odnosno sad slobodno može reći kako je u svemiru proveo gotovo dvije pune godine svojeg života.

Odmah nakon slijetanja i otvaranja kapsule, ruske spasilačke ekipe svu su trojicu postavili na nosila i imobilizirali, kako bi ih u sljedećim danima mogli polako privikavati na Zemljinu gravitaciju. Ova je trojka u svemir poletjela 7. listopada 2010. s kozmodroma Baikonur u Kazahstanu, a 9. listopada su pristali na ISS gdje su tijekom boravka obavili ukupno 150 mikrogravitacijskih eksperimenata u domeni biologije, biotehnologije, fizikalnih i tehnoloških znanosti, te naravno istraživanja Zemlje i svemira. Dok su boravili na ISS-u, opskrbljeni su su s više od 11 tona potrepština kojima su ih opskrbljivali japanski svemirski brod Kounoturi2 H-LL Transfer Vehicle 2, ruski teretni brodovi Progress 40 i Progress 41, europska letjelica Jules Verne Automated Transfer Vehicle, te space shuttle Discovery.

Ne bismo željeli nikoga ismijavati, ali cijela operacija "spašavanja" i prijevoza astronauta djeluje kao da se radi o nekom letu iz vremena Gagarina, a ne posadi misije visokotehnološke svemirske stanice 21. stoljeća. Za razliku od elegantnog slijetanja space shuttlea, ruske kapsule se i dalje prizemljuju kao prije 50 godina. Nakon otvaranja padobrana, astronauti i kontrola leta nemaju apsolutno nikakvog načina upravljanja i usmjeravanja kapsule prema željenom cilju. Na svu sreću ogromna nepregledna kazahstanska stepa onemogućuje da se kapsula zabije u neko brdo ili završi na dalekovodu. No bez obzira na nedostatak upravljivosti i komfora, nakon zadnjih letova space shuttleova Endeavour i Atlantis u travnju i lipnju 2011., ruske će letjelice prevoziti sve američke misije u sljedećih nekoliko godina, odnosno sve dok NASA ili privatne svemirske agencije ne razviju novi tip višekratno upotrebljive letjelice za prijevoz astronauta u svemir.

Ako niste znali

POSLJEDICE DUGOTRAJNOG BORAVKA U SVEMIRU NA LJUDSKO TIJELO

Kao što ste mogli vidjeti na gornjem video filmu, Kaleri, Skripotchka i Kelly nakon prizemljenja su imobilizirani i oprezno prebačeni u transportno vozilo, čitavo vrijeme pridržavani od strane ruskih spasilaca. Nakon 159. dana provedenih u mikrogravitacijskim uvjetima ponovo se trebaju privikavati na zemljinu gravitaciju, a prije nego ih se pusti samostalno hodati moraju proći i liječnička ispitivanja da se vidi u kakvom stanju su im mišići, kosti i tjelesni fluidi. Time i oni postaju dijelovi istraživanja o utjecaju mikrogravitacije na ljudsko tijelo, koja su posebno važna za buduće dugotrajne misije poput putovanja na Mars. Prema dosadašnjim istraživanjima najopasnije posljedice dugotrajnog boravka u svemiru su mišićna atrofija i osteoporoza, no tijekom dugih godina ispitivanja pronađeni su efikasni sustavi vježbi koje svi astronauti svakodnevno provode kako do toga ne bi došlo. Ipak, za boravak u svemiru u trajanju od 2, 3 ili više godina, današnje metode neće biti dovoljne, stoga se razvijaju novi fizioterapijski i fitness uređaji, specijalna odjeća i komore pod pritiskom, kako se ne bi desilo da pri povratku na "normalnu" gravitaciju astronautima počnu pucati kosti i mišići.     

Zapovjednik Scott Kelly na ovom videu demonstrira vježbanje na ISS-u pomoću uređaja pod nazivom Advanced Resistive Exercise Device, svojevrsne fitness sprave koja otpor i simulaciju težine stvara pomoću cilindara pod zračnim pritiskom. Svi astronauti na ISS-u obavezno moraju na ARED-u vježbati šest dana u tjednu, a najvažnije vježbe su one za noge, obzirom da su mišići, kosti i zglobovi na nogama najviše skloni gubitku mišićne i koštane mase.