Satelitska paranoja se nastavlja

Piše: Igor Sečen

UARS je napokon završio svoj svemirski život, izgorjevši većim dijelom u atmosferi, dok je dvadesetak komadića palo na Zemlju na području Kanade. Za sada nije poznato je li koji komad završio nekom Kanađaninu u dvorištu ili pofrljio krzno kakvom grizliju, no priča s ovim satelitom je gotova, pokoj mu duši.

Sljedeći na redu je poznati Röntgensatellit (ROSAT), koji je nekoliko puta manji od UARS-a (2,4 tone), ali bi ostaci mogli biti nešto veći i opasniji, obzirom da sadrži dosta keramike i termo stakla, koje vrući prolazak kroz zemljinu atmosferu ne može do kraja "probaviti".

Kao i u slučaju s UARS-om, mogućnost da ROSAT nanese neku štetu ili pogibelj je također užasno mala, no ako se malo upoznate s poviješću ovog njemačkog satelita-teleskopa, shvatit ćete kako mu sudbina nikako nije bila naklonjena, dok neki čak tvrde da ga opsjedaju zle sile.

Satelit ROSAT je zapravo orbitalni rendgenski (X-Ray) teleskop, koji je sagrađen u suradnji Njemačke, Velike Britanije i SAD, a lansiran je 1990. godine raketom Delta II, a njegova loša karma krenula je još uoči lansiranja.

Naime, ROSAT je prema planu trebao biti lansiran space shuttleom, no nesreća space shuttlea Challenger 1986., koja je koštala života svih 7 članova posade, dovela je do toga da bude prebačen u Delta II program.

Nakon lansiranja 1990., ROSAT je savršeno odradio svoj planirani rok trajanja misije od 5 godina, potom i dodatnih 3, a tada su započeli kvarovi i problemi.
25. veljače 1998. pokvario se uređaj za praćenje pozicije zvijezda na rendgenskom teleskopu, što je prouzročilo njegovo pregrijavanje i prestanak rada. Ubrzo nakon toga znanstvenici su pokrenuli softver alternativnog uređaja koji se nalazio na širokokutnoj kameri satelita, preuzevši uspješno funkciju na sebe i vratili ROSAT u operativnost, no uz neke restrikcije vezane uz efektivnost i upravljivost.

20. rujna 1998. došlo je do višestrukih kvarova takozvanog "reakcijskog kotača" unutar uređaja za mjerenje visine i upravljanje (AMCS), koji je postigao punu brzinu okretaja, što je prouzročilo oštećenje kamere visoke razlučivosti zbog izlaganja Suncu.

Ovaj kvar je ujedno značio kako satelit ima velikih poteškoća s održavanjem pravilne rotacije i zapravo je uvelike uticao na čitavu operativnost, pa su znanstvenici u veljači 1999. odlučili isključiti ROSAT.

2008. godine NASA-ini istražitelji su ustanovili kako je taj kvar bio povezan s hakerskim napadom na Goddard Space Fligh centar, što se temelji na tajnom izvješću iz 1999. u kojem se opisuje serija cyber-napada iz Rusije koji su pogodili i astrofizički odjel ROSAT-a u Goddardu i preuzeli kontrolu nad računalima koja su upravljala satelitom.
NASA na kraju ipak nije htjela priznati da su hakeri preuzeli upravljačke funkcije satelita, već su izjavili kako se najvjerojatnije radilo samo o "upadu s ciljem krađe informacija".

28. veljače ove godine njemački mediji su objavili kako će ROSAT između listopada i prosinca pasti na Zemlju, a najnovija službena izvješća kažu kako je velika vjerojatnost da će se to desiti već tijekom listopada.

Procjenjuje se kako će vrući ulazak u atmosferu preživjeti oko 400 kilograma ostataka od keramike i termo stakla, među kojima će najveći biti rendgenski optički sustav s ogledalima i mehaničkom strukturom izrađenom od kompozitnih ugljičnih vlakana.

Kao što smo već rekli na početku ovog članka, vjerojatnost da ti dijelovi prouzroče neku štetu je potpuno zanemariva, no obzirom na dosadašnju povijest ROSAT-a, mogli bismo reći, kako postoje svi preduvjeti da se i u pad ovog satelita umiješaju neke mračne sile.

Satelit ubio 50 ljudi

Inače, NASA je ovih dana izjavila kako ne postoji niti jedan dokaz da je neki satelit u povijesti prouzročio neku štetu ili stradanje ljudi.

Morat ćemo ih malo korigirati, jer je do tragedije već došlo, mada ona nije bila izazvana padom satelita, već eksplozijom pri lansiranju.

Naime, 18. ožujka 1980., tijekom punjenja gorivom Vostok rakete, koja je u orbitu trebala ponijeti ruski satelit Tselina, došlo je do strahovite eksplozije koja je prouzročila smrt 50 ljudi zaposlenih na uzletištu Plesetsk u Rusiji.

Time vam ujedno želimo poručiti kako ne trebate gledati u nebo i bojati se da će vas kakva antena iz svemira zakucati u zemlju, ali ako se kojim slučajem zateknete u blizini kakvih lansirnih postrojenja, držite se čim podalje, jer sateliti su najopasniji prije polijetanja.