Pretvaranje negativnih sjećanja u pozitivna

Svi znamo da se određena emocionalna povezanost može promijeniti novim, suprotnim iskustvom. Na primjer, vaša se najdraža uspomena s plaže može promijeniti ako je zamijeni vijest o napadu morskog psa. Psiholozi već koriste takvu promjenjivost kako bi liječili traume kod žrtava ili ljudi koji pate od depresije pokušavajući zamijeniti negativna sjećanja pozitivnim.

Znanstvenik Susumu Tonegawa, iz centra Riken-MIT Center for Neural Circuit Genetics u Massachusettsu je izdvojio neke od mreža u mozgu koje to omogućuju. Prije dvije godine su on i njegovi kolege pokazali da mogu označiti stanice koje spremaju nova sjećanja povezana sa strahom u mozgu miševa i ponovno ih aktivirati kasnije kako bi uzrokovali osjećaj straha.

Zatim su 2013. godine označili sjećanje na određeno mjesto i kasnije ga ponovno aktivirali, pri čemu su miševima davali male električne šokove. To je stvorilo lažnu povezanost sa izvornim mjestom, a ona je bila praćena strahom. Sada su uspjeli zaista prebaciti emocionalni sadržaj na sjećanje praćeno strahom ili srećom, iz jedne krajnosti u drugu.

Kod muških su miševa uzrokovali negativno iskustvo, koje se sastojalo od malih električnih šokova, u posebnoj sobi, a neuroni koji spremaju sjećanje označeni su „optogenetikom“. To je tehnika koja učinkovito postavlja prijelaz u tim neuronima, čime im dopušta da se voljno ponovno upale. Okidač koji se koristi za simulaciju je zraka plavog svjetla koja se u mozak šalje optičkim vlaknom.

Sljedećeg su dana kod miševa u drugoj prostoriji tako simulirali označene neurone i time učinkovito „ ponovno aktivirali“ izvorno sjećanje koje prati strah. Kada su miševima ponudili izbor između upaljenog ili isključenog plavog svjetla, odabrali su da bude isključeno. Međutim, kasnije su istraživači simulirali označene neurone dok su miševima omogućili izvor pozitivnih emocija (dali su im ženku za druženje), kako bi pokušali „prebaciti“ emocionalnu povezanost sa spremljenim sjećanjem. Sasvim očekivano, kada im je ponovno ponuđen isti izbor, miševi su sada željeli ostaviti plavo svjetlo upaljeno, jer je promijenjen izvorni trag sjećanja, a sada im se on sviđao.

Važno je napomenuti da su miševi bili manje uplašeni kada su ih istraživači vratili u izvornu prostoriju gdje nije bilo simulacija mozga nego nakon prvog kruga treninga. Sjećanje na to mjesto im se promijenilo na pozitivno. Cijeli proces je bio učinkovit i u drugom smjeru, što je istraživačima omogućilo da stvore odgovarajući prekid sa izvornog pozitivnog sjećanja na umjetno negativno sjećanje.

Postavljanjem optogenetskih prekidača u različite dijelove mozga, profesorov tim je također odredio da promjene sjećanja dolaze s prilagodbama u povezanosti između hipokampusa, koji sprema prostorne podatke, i amigdale, dijela mozga koji potiče emocionalne odgovore. Znanstvenici sada vjeruju da sjećanje na mjesto, spremljeno u moždane stanice hipokampusa, može „dozvati“ različite skupine neurona u amigdali, zbog čega se javljaju dobre ili loše emocije, a njihovi su eksperimenti prilagodili takvu umreženost, tako da je izvorno sjećanje proizvelo promijenjeni emocionalni odgovor.

Primjenjivanje te tehnike na traumatska sjećanja ljudi čini se malo vjerojatno, ali njihov rad je rasvijetlio kako se točno emocionalna sjećanja stvaraju i mijenjaju. 

Izvor: Znano.st