Nobel 2016
VIDEO: Nanostrojevi osvojili Nobela za kemiju
Nobelovu nagradu za kemiju u visini od 6.340.265 kuna ove godine će podijeliti troje znanstvenika.
Profesor Göran K. Hansson, stalni tajnik Kraljevske švedske akademije znanosti, objavio je da Nobelovu nagradu 2016. za kemiju osvajaju Jean-Pierre Sauvage, Sir J. Fraser Stoddart i Bernard L. Feringa, koji će ravnopravno podijeliti novčani iznos od 8 milijuna švedskih kruna, odnosno 6,34 milijuna kuna, za dizajn i izradu strojeva na molekularnoj skali.
Strojevi koje su izradili laureati tisuću puta su manji od debljine vlasi ljudske kose, a jednog bi se dana mogli naći u ljudskom tijelu, gdje bi dostavljali lijekove na ciljana mjesta. Pored toga, ova nanotehnologija bi svoju primjenu mogla naći i na polju dizajna novih pametnih materijala.
Znanstvenici su tijekom svojeg višegodišnjeg rada uspjeli postići da povezuju molekule u funkcionalne motore, automobile pa čak i mišiće, kao što objašnjava komitet za dodjelu Nobela u ovom videu.
Jean-Pierre Sauvage je rođen 1944. u Parizu, te je emeritus profesor na Sveučilištu u Strasbourgu i emeritus direktor istraživanja u francuskom CNRS-u (Centre national de la recherche scientifique).
Njegov rad je doveo do nekih ranih iskoraka u razvoju molekularnih strojeva, te je istraživao korištenje sunčevog svjetla za pokretanje kemijskih reakcija, što je u kasnijoj fazi dovelo do povezivanja različitih molekula u lance.
Profesor Sauvage je 1994. godine uspio postići da jedna molekula kontrolirano kruži oko druge dodavanjem energije.
Sir Fraser Stoddart je rođen 1942. u glavnom škotskom gradu Edinburghu, a trenutno surađuje s američkim sveučilištem Northwestern University. On je uspio postići da se molekularni prsten vrti na strukturi poput štapa koji se ponaša kao osovina. Dodavanjem topline, prsten je skakao prema naprijed ili natrag, a njegov tim je kasnije proizveo brojne molekularne strojeve koji uključuju dizalo, mišić i (u suradnji s drugim znanstvenicima) računalni čip.
Bernard Feringa je rođen 1951. u nizozemskom Barger-Compascuumu, te je profesor organske kemije na Sveučilištu Gröningen. On je 1999. godine vodio znanstveni tim koji je proizveo molekularni motor koji se konstantno vrti u istom smjeru, a to je istraživanje njegovom timu 2011. godine omogućilo izradu naoautomobila, koji se sastoji od nanošasije na kojoj se nalaze 4 motora koji funkcioniraju poput kotača.
Iskreno čestitamo trojcu dobitnika i nadamo se da će njihovi nanostrojevi jednog dana imati veliki utjecaj na čitavo čovječanstvo, posebice ako se pretvore u učinkovite nanoliječnike.
Učitavam komentare ...