Znanstvenici žele oživjeti 24 izumrle životinje

Ovih su dana znanstvenici na TEDx konferenciji u Washingtonu koja se održala pod pokroviteljstvom National Geographica raspravljali u vezi ideje oživljavanja izumrlih životinja čiji je DNA još uvijek dovoljno svjež da se može iskoristiti za obnovu vrsti koje više ne postoje na Zemlji.

Mada nas ovo podsjeća na scenarij iz Jurskog parka, znanstvenici kažu kako za takvo što ne postoji mogućnost, obzirom da je DNA dinosaura koji su nekoć vladali planetom jednostavno prestar i neupotrebljiv, pa se ne morate bojati da će vas kroz šume naganjati gladni raptori.

Znanstvenici su izložili plan da se u projektu pod nazivom "de-extinction" (de-izumiranje) oživi 24 vrste izumrlih životinja, koje uključuju pticu Dodo (slika gore), vrstu male papige pod nazivom Carolina Parakeet, koja je zadnji puta viđena 1904. godine, te ravničarsku zebru Quagga, koja je nekoć živjela u Južnoj Africi, a zadnja je umrla u zatočeništvu 1883.

Znanstvenici su odabrali 24 životinjske vrste vodeći se raznim kriterijima, uključujući njihovu važnost za ekologiju, te koliko su bile omiljene među ljudima, a raspravljali su i o etičkim pitanjima vezanim uz njihov povratak među životinjsku populaciju na Zemlji.

Na konferenciji je ujedno objašnjeno kako "de-izumiranje" funkcionira, uzimanjem starih DNA uzoraka koje se pretvara u puni genom koji se potom injektira u embrijske stanice kojima je izvađen njihov DNA, te se na kraju implantiraju u surogatnu životinju koja će ih izleći.

Znanstvenici su već izveli pokus oživljavanja izumrle žabe, korištenjem svježih jaja današnje velike zelene žabe kojoj su deaktivirali jezgru (nukleus) iz njezine DNA, te ga zamijenili genima jedne izumrle vrste. Jaja su se spontano započela dijeliti i rasti do rane embrionalne faze u kojoj su predstavljale male loptice sastavljene od živih stanica vrste koja je nestala prije 30 godina. Mada niti jedan embrij nije preživio duže od nekoliko dana, genetski testovi su potvrdili da stanice sadrže genetski materijal izumrle životinje.

Ova metoda pod nazivom transfer somatskih stanica jezgre tijekom posljednjih 5 godina se već toliko razvila da su znanstvenici došli do točke kada su spremni započeti pokuse s oživljavanjem većih organizama i životinja, stoga je navedena konferencija poslužila da se čuju razna mišljenja o etičkim posljedicama do kojih ovakva vrsta genetičkog inženjeringa može dovesti.

Činjenica je da znanost nikada nije bila zaustavljena moralnim dvojbama i političkim odlukama, stoga znajte, ako će se pojaviti i najmanja šansa da jednog dana u Gorski kotar stigne tiranosaur, to će se dogoditi, bez obzira sviđalo vam se to ili ne.