Psi mogu nanjušiti rak?

Konvencionalna medicina je bnekoliko godina bila jako suzdržana rezultatima dijela znanstvenika koji su pokušali dokazati kako se psi mogu obučiti da prepoznaju rak. Među ostalim govorili su čak kako pacijenti oboljeli od raka nemaju neki specifični miris. Tijekom zadnjih 4-5 godina njihov stav se poprilično promijenio. Kao prvo nepobitno je dokazano kako pacijenti oboljeli od raka doista ispuštaju određeni specifični  miris kao rezultat isparavanja stanica tumora. Također je u međuvremenu dokazano kako osim pasa, za koje svi znamo kako imaju savršen njuh i gotovo ih je nemoguće zavarati pri pronalasku bilo čega za što su trenirani, bez obzira tradilo se o drogi, eksplozivima, ljudima u ruševinama, ili bilo kojim supstancama za koje ih se obuči, postoje i ljudi koji također mogu nanjušiti bolesnike s rakom, mada dakako postižu daleko slabije rezultate od pasa. Dr Hideto Sonoda sa sveučilišta u Kyushu, koji se bavi duže godina ovim istraživanjima kaže kako specifičan miris raka doista postoji, no nije još uvijek poznato koji kemijski sastojci su igri, trenutno to mogu prepoznati samo psi. Kao zanimljivost navodi kako su istraživanja pokazala da obučeni psi čak mogu otkriti rak crijeva u vrlo ranim fazama, pa time predstavljaju vrhunski dijagnostički instrument za koji ne treba izdvajati puno sredstava, te se nada kako će posebne pseće jedinice vrlo brzo ući u bolničke centre. Službena medicina to još uvijek ne prihvaća, mnogi liječnici znanstvenici drže da se u pse ne može pouzdavati kod tako složenih i opasnih bolesti, te su pokrenuli istraživanja u cilju stvaranja elektroničkih uređaja koji bi bili u stanju prepoznavati mirise karcinoma i za to se već troše pozamašne svote novaca. Dr Sonoda kaže kako prototip takvog uređaja košta nekoliko milijuna dolara, a cijena testova bi mogla doseći i do 500 dolara po pregledu, dok su rezultati istovremeno manje pouzdani od onih koje postuižu psi. Postotak otkrivanja karcinoma od strane psa kojeg su obučili Japanci iznosi 98% (namiriše rak na 38 od 39 slučajeva), dok prototip elektronskog uređaja pokazuje uspješnost od samo 60%. Sonoda drži kako razvoj elektronskog uređaja ne treba odbaciti, no do tada bi psi mogli već dulje vremena biti u upotrebi, spašavati živote, a jedini trošak bismo imali u hot-dogovima i psećim keksima. Pored toga pregled koji bi obavljao pas trajao bi samo nekoliko sekundi, što bi omogućilo daleko veći broj tretmana pacijenata nego što će to moći bilo kakvi elektronski uređaji.