Toshiba gradi čistu elektranu na ugljen

Mada širom svijeta sve veći udio u energetici zauzimaju sustavi za dobivanje energije koji za pogon koriste obnovljive izvore, još uvijek ogroman postotak elektrana predstavljaju one na ugljen. To je prisutno čak i u zemljama poput Njemačke, koja gasi svoje nuklearke, dok u isto vrijeme proizvodi struju paljenjem velikih količina ugljena, pa ih mnogi ekolozi nazivaju "hipokritima zdrave energetike".

Obzirom da je vrlo teško za očekivati da bi se svijet mogao tako brzo odreći ugljena, posebice one zemlje koje ga još uvijek imaju u izobilju, sve češće se razvijaju tehnologije za njegovo pročišćavanje, koje bi drastično smanjile emisije štetnih plinova u atmosferu nastalih izgaranjem.

Među tim tehnologijama najviše se izdvaja sustav koji ugljenu za gorenje dodaje čisti kisik umjesto zraka, koji je uglavnom dušik.

Nekoliko velikih tvrtki, među kojima i Toshiba, najavile su gradnju demonstracijskih elektrana, koja će započeti već kroz nekoliko mjeseci.

Osnovna ideja o paljenju fosilnih goriva uz čisti kisik nije nova, no do sada je bila neisplativa, jer je ta tehnologija zahtijevala velike troškove za uvođenje opreme koja bi razdvajala kisik i dušik. Nove tehnologije bi te troškove trebale znatno smanjiti poboljšavanjem efikasnosti, kao i reduciranjem troškova u drugim pogonima.

Jedna od tih tehnologija koja koristi kisik pod pritiskom je razvijena u partnerstvu tvrtke Thermoenergy iz Worcestera i talijanskom inženjerskom tvrtkom Itea. Inačica elektrane koja je poslužila za demonstraciju, izgrađena je u Singaporeu i može generirati oko 15 megawatta topline, što je dovoljno za 5 megawatta električne struje.

Tehnologija također omogućuje pročišćavanje ispušnih plinova, pa tako na primjer, neki štetni sastojci bivaju zarobljeni u formi stakla kao rezultat visoke temperature. Pored toga, elektrana je u stanju mijenjati izlaz energije, pa je tako za samo 30 minuta moguće promijeniti kapacitet generiranja energije s 10 na 100 posto, za što bi konvencionalnim elektranama trebalo više sati.

Ova tehnologija također omogućuje produkciju mlaza ugljičnog dioksida koji je lako zarobiti, te smanjuje potrošnju energije, jer se voda koja nastaje izgaranjem može također zarobiti i potom reciklirati, što je prilično korisno za sušna područja poput nekih dijelova Kine.

No elektrana u čijoj izradi sudjeluje Toshiba, još je naprednija. Najefikasnije elektrane koriste par turbina, plinsku i parnu, koje se pokreću ispuhom vrućine. Nova tehnologija koristi ispuh za usmjeravanje dijela ugljičnog dioksida nazad ka plinskoj turbini, što uvelike smanjuje troškove opreme za separaciju kisika. Ugljični dioksid koji nije redirektiran ka turbini je relativno čist u usporedbi s ispuhom konvencionalnih elektrana, te se već nalazi pod visokim pritiskom, što ga čini pogodnim za pohranjivanje u škriljevac u dubinu Zemlje.

No nisu svi previše oduševljeni novim tehnologijama za preradu ugljena, pa je tako Ahmed Ghoniem, profesor mehaničkog inženjerstva na MIT-u, izjavio "kako je sve to divno na papiru, no ostavlja puno otvorenih pitanja sve dok se ne demonstrira", navodeći kako najveći problem vidi u isplativosti, jer "svaki puta kada pohranjujete ugljični dioksid, povećavate troškove, a postavlja se samo jedno pitanje - koliko to košta?“.

Pored toga, znanstvenici još uvijek nisu postigli koncenzus oko sigurnog pohranjivanja ugljičnog dioksida u podzemlje, pa mnoga pitanja oko dobivanja čiste energije od fosilnih goriva stoje pod velikim upitnikom.