Korak smo bliže transplantaciji glave

Kada govorimo o transplantacijama glave, znanstvenicima i liječnicima se na putu nalazi jedna, još uvijek nepremostiva prepreka, a to je povezivanje kičmene moždine donora i primatelja, što je uostalom i najveća prepreka pri rekonstrukciji kičmene moždine osoba koje su paralizirane uslijed njezina oštećenja.

Mada znanstvenici eksperimentiraju s mnogim tehnikama, spajanje kičmene moždine i obnavljanje veza između živaca obje strane još uvijek nije postignuto da bi se ikome omogućilo da ponovno prohoda.

No znanstvenici Sveučilišta Case Western i bolnice Cleveland Clinic, nedavno su objavili znanstveni rad u kojem opisuju da su uspjeli spojiti prerezanu kičmenu moždinu štakora (kao što bi to bilo potrebno i pri transplantaciji glave), nakon čega je testni subjekt povratio određene funkcije poput kontrole nad mokrenjem, mada i dalje nije bio u stanju hodati.

Procedura je uključila snižavanje tjelesne temperature koliko je najviše bilo moguće, induciranje srčanog aresta, te spajanja dijelova kičmene moždine koliko je bilo moguće u čim kraće vrijeme.

Dok je krvotočni sustav relativno lako povezati, ovo je bila prva operacija u kojoj su znanstvenici uspjeli restaurirati živčani sustav. Kičmena moždina je spojena korištenjem svojevrsne "skele" sačinjene od živčanih vlakana i potom postavljena na mjesto pomoću fibrina, proteina koji se nalazi u krvi i inducira zgrušavanje. To je pojačano s nekoliko kemikalija koje su ubrzale proces regeneracije, a nakon 6 mjeseci tijekom kojih je došlo do rasta i regeneracije jednog dijela živaca, štakorima se povratila kontrola nad mjehurom.

Kada su znanstvenici ispitali kičmene moždine štakora, otkrili su da je samo nekoliko stotina živčanih vlakana premostilo ozljedu i međusobno se povezalo, a to su bila upravo ona koja su uključena u kontrolu mokrenja i neke refleksne kretnje, odnosno ona koja ne uključuju izvođenje preciznih kompleksnih radnji poput, kako kažu, sviranja klavira.

Znanstvenicima još uvijek nije jasno zbog čega se to "rekabliranje" nije primijenilo na sve vrste živaca, pa kažu da je rast tog tipa živaca za primitivnije funkcije očito jednostavnije postići, dok će se za one koji upravljaju složenijim funkcijama trebati razviti nove tehnike.

U sljedećoj fazi znanstvenici planiraju isprobati mogu li se na ovaj način povezati kičmene moždine nakon starih ozljeda.

Obzirom da je već i kontrola mokrenja velika stvar za paralizirane osobe, ovo otkriće bi moglo uvelike pomoći pacijentima, no da bi se procedura mogla primjenjivati na ljudima, biti će potrebno prethodno izvršiti pokuse na znatno većim životinjama. 

Izvor: Cleveland.com