VIDEO: Kako vršiti nuždu na WC-u od 19 milijuna dolara

Svaki puta kada NASA-u obilaze djeca ili studenti, netko postavi pitanje o tome kako tete i stričeki astronauti vrše veliku i malu nuždu u svemiru. Mada smo već imali prilike saznati ponešto o tome iz NASA-inih stranica i filmova, Hank Green i ekipa SciShow Spacea su odlučili stvar dodatno istražiti i elaborirati, kako bi nam pokazali da je to veliki znanstveni i inženjerski problem, za čije su se rješavanje osvajali magisteriji i doktorati.

Za kratka putovanja prije više desetljeća, pelene za odrasle su predstavljale jedini sustav za vršenje nužde, no kada su astronauti počeli boraviti duže vremena u svemiru, posebice na svemirskim postajama poput ISS-a, valjalo je uložiti puno znanja, truda i novaca za WC koji će biti učinkovit i higijenski u uvjetima mikrogravitacije.

Kao što ćete to moći vidjeti u filmu dolje, WC na ISS-u, koji košta čak 19 milijuna dolara, predstavlja svojevrsnu vrstu usisavača, stvarajući umjetnu gravitaciju pomoću sile usisavanja, kako fekalije astronauta ne bi letjele postajom.

Pored toga valja naglasiti da astronauti za vršenje nužde posjeduju dva sustava, ovisna o tipu nužde. Za malu nuždu se koristi cijev na koju astronaut spaja nastavak koji potom postavlja na "taktičko mjesto". Ti nastavci se razlikuju po veličini, kao i po spolnim obilježjima, a svaki astronaut posjeduje svoj vlastiti nastavak prema vlastitim mjerama i specifikacijama.

U prošlosti se sva mokraća prikupljena na taj način izbacivala u svemir, no već neko vrijeme se pohranjuje u poseban spremnik iz kojeg se specijalnim strojem pročišćava za potrebe prerade u pitku vodu. 

Što se velike nužde tiče, ona se obavlja tako da se astronaut čim više utisne u WC školjku i započne "akciju", dok sustav istovremeno pokreće usisavanje kako ne bi došlo do neželjene kontaminacije postaje. Kako bi u tom poslu astronauti bili čim uspješniji, u sklopu priprema za boravak na ISS-u, svi moraju proći specijalni trening koji se sastoji od vršenja nužde na WC-u s čije se unutrašnje strane nalazi kamera, pa na monitoru pokraj sebe mogu pratiti nalazi li se njihova pozadina na idealnoj poziciji. Green kaže kako je ta škola ciljanja vrlo važna, jer smo se mi na Zemlji naučili sjediti na školjci čiji promjer iznosi 30 do 45 centimatara, a na ISS-u treba gađati rupu promjera od samo 10 cm.

Treba navesti da se ni tom vrstom fekalija ne zagađuje svemir, jer se one pohranjuju u kapsule koja se vraćaju na Zemlju.