Sad je poznato koliko zračenja ćete primiti na Mjesecu

Zahvaljujući njemačkom dozimetru zračenja koji je bio spojen na kineski mjesečev lander Chang'e-4, koji je na tamnu stranu Mjeseca sletio 3. siječnja 2019. godine, međunarodni tim znanstvenika, među kojima su i znanstvenici njemačkog centra DLR (Deutsches Zentrum für Luft und Raumfahrt), proveli su studiju o zračenju na Mjesecu, koja je objavljena u časopisu Science Advances.

Prema rezultatima studije, astronauti koji će od 2024. godine nadalje skakutati po Mjesecu, primat će dozu zračenja od 60 mikrosieverta (μSv) dnevno. To je između 5 i 10 puta više nego što primaju putnici u zrakoplovima na prekooceanskim letovima, odnosno oko 200 puta više nego što svi primamo na površini Zemlje.

"Drugim riječima, dugotrajni boravak na Mjesecu će astronaute izlagati visokim dozama zračenja", navodi Thomas Berger, jedan od autora studije, fizičar i stručnjak za zračenje na Institutu za aeronautiku DSLR-a, koji kaže da su te brojke doista velike, ali najvjerojatnije nedovoljno velike da bi zaustavile misije s boravkom ljudi na Mjesecu. 

Za razliku od NASA-inih Apollo misija između 1969. i 1972. godine, čiji su dozimetri zabilježili ukupnu, kumulativnu izloženost zračenju, njemačka oprema na kineskom landeru je dovela do preciznih razina zračenja na mjesečevoj površini, kao i osigurala podatke o izvorima zračenja.

Čestice kozmičkog zračenja (GCR-a) koje se kreću ogromnim brzinama i potječu od dalekih eksplozija supernova čine oko 75% ukupne doze zračenja na površini Mjeseca, što je oko 2,6 puta više u odnosu na doze koje primaju astronauti na ISS-u. Za razliku od Mjesečeve površine, Međunarodna svemirska postaja je zaštićena magnetskim poljem Zemlje.

Ove brojke su ujedno unutar vrijednosti koje propisuje NASA, pod uvjetom da astronauti tijekom ukupnog boravka u svemiru u svojem životu ne prime dozu zračenja koja im povećava mogućnost obolijevanja od raka za više od 3%. 

Najveći rizik od raka kao posljedice svemirskog zračenja je kod žena i jako mladih astronauta. Žena koja se započne izlagati zračenju s 25 godina života tijekom astronautske karijere će primiti oko 1 milijun mikroseverta, što je oko 4 puta više nego kod muškaraca koji počnu letjeti s 35 godina.   

S druge strane, da bi astronautkinja primila toliko zračenja morala bi na površini Mjeseca provesti punih 700 zemaljskih dana da bi se našla u opasnosti od dobivanja raka kao posljedice zračenja.

Mada će misije na Mjesecu trajati znatno kraće, očito je da će astronauti morati koristiti skloništa protiv zračenja poput debelog sloja mjesečevih stijena, a to će od posebne važnosti biti na Marsu, gdje će boraviti znatno duže.