MIT & NASA
Savitljiva krila za budućnost zrakoplovstva
Novi tip krila donosi aerodinamiku tradicionalnih krila uz tek desetinu težine.
Čitav oblik krila se može mijenjati i jednoliko uvijati po dužini aktiviranjem dva mala motora koji stvaraju pritisak na vrhovima. Photo Credit: Kenneth Cheung/NASA
Znanstvenici NASA-e i MIT-a već nekoliko godina smatraju da su "morfirajuća" savitljiva krila budućnost zrakoplovstva, jer uključuju sve pokretne dijelove, čime znatno više iskorištavaju Bernoullijevo načelo koje kaže da se mijenja brzina strujanja kad neki fluid struji kroz cijev različitog presjeka, pa je strujanje u suženom dijelu cijevi brže nego u proširenom, te da se tamo gdje fluid zbog suženja struji brže, tlak smanjuje okomito na smjer strujanja, odnosno na bočne stjenke.
Drugim riječima, kada bi zrakoplovi imali fleksibilna krila poput ptica, znatno bi bili energetski učinkovitiji i lakši.
Dosadašnji projekti tog tipa temeljili su se na deformiranje krila korištenjem mehaničkih upravljačkih struktura unutar njih, no te strukture su imale tendenciju da budu toliko teške da su u potpunosti izgubile osnovnu ideju o lakoći i učinkovitosti.
Novo istraživanje znanstvenika MIT-a i NASA-e bi krila moglo doista odvesti u budućnost jer su ih oni odlučili napraviti čitava savitljivim umjesto da im pomični budu samo flapsovi.
Korištenjem mreže sićušnih laganih strukturalnih dijelova koje nazivaju "digitalnim materijalima", znanstvenici su uspjeli kreirati krilo koje se može uvijati kada se nađe pod pritiskom djelovanja para malih motora na vrhovima.
MIT kaže da se ova krila mogu opisati kao neka vrsta kože sastavljene od više preklopljenih identičnih dijelova koji se pomiču, dok su istovremeno dovoljno glatka koliko je potrebno za aerodinamiku. Pored toga, dodatna prednost im je i ta što se mogu presložiti u nešto potpuno drugo, pa bi teoretski mogli mijenjati dužinu i širinu.
Znanstvenici navode da su im testovi te strukture u zračnom tunelu ukazali da zadovoljava aerodinamična svojstva konvencionalnih krila uz samo jednu desetinu težine u odnosu na njih.
Također navode da osim u zrakoplovima i dronovima ova tehnologija ima budućnost korištenja u savitljivim robotima, neboderima, pa čak i mostovima, odnosno svim strukturama koje će imati koristi od toga da istovremeno budu savitljive i čvrste.
Hrvatski znanstvenici ovime daju svoj doprinos u razvoju ekološki prihvatljivih nosača energije.
Upravljivi voxeli koji lebde u zraku neće zamijeniti 4K zaslone ali su jako fora.
Učitavam komentare ...