Sva tekućina na Marsu možda nije bila voda

Suhi riječni kanali i jezerska korita na Marsu ukazuju na davnu prisutnost tekućine na površini planeta, a minerali promatrani iz orbite i s lendera mnogima dokazuju da je tekućina bila obična voda.

Autori novog članka u časopisu Nature Geoscience se s time ne slažu u potpunosti već smatraju da je voda samo jedna od dvije moguće tekućine u uvjetima za koje se smatra da su prisutni na drevnom Marsu. Druga je tekući ugljični dioksid, a možda je CO2 u atmosferi zapravo bilo lakše kondenzirati u tekućinu pod tim uvjetima nego otopiti vodeni led.

Dok su drugi sugerirali da bi tekući CO2 (LCO 2) mogao biti izvor nekih od riječnih kanala viđenih na Marsu, čini se da mineralni dokazi ukazuju isključivo na vodu. Međutim, novi rad navodi nedavne studije sekvestracije ugljika, procesa zakopavanja ukapljenog CO2 izvučenog iz Zemljine atmosfere duboko u podzemne pećine, koje pokazuju da se slične mineralne promjene mogu dogoditi u tekućem CO2 kao u vodi, ponekad čak i brže.

Novi rad vodi Michael Hecht, glavni istraživač instrumenta MOXIE na NASA Mars Roveru Perseverance. Hecht, istraživač na MIT-ovoj zvjezdarnici Haystack kaže: "Razumijevanje kako je dovoljno tekuće vode moglo teći na ranom Marsu da objasni morfologiju i mineralogiju koju vidimo danas vjerojatno je najveće neriješeno pitanje znanosti o Marsu. Vjerojatno ne postoji niti jedan pravi odgovor, a mi samo predlažemo još jedan mogući dio slagalice."

U radu autori raspravljaju o kompatibilnosti svog prijedloga s trenutnim znanjem o sadržaju Marsove atmosfere i implikacijama na površinsku mineralogiju Marsa. Oni također istražuju najnovija istraživanja sekvestracije ugljika i zaključuju da su "LCO 2, mineralne reakcije u skladu s prevladavajućim produktima promjene Marsa, karbonatima, filosilikatima i sulfatima."

Argument za vjerojatno postojanje tekućeg CO2 na površini Marsa prema znanstvenicima nije scenarij na sve ili ništa. Bilo tekući CO2, tekuća voda ili njihova kombinacija, mogli su dovesti do takvih geomorfoloških i mineraloških dokaza za tekući Mars.

Predložena su i raspravljena tri moguća slučaja za tekući CO2 na površini Marsa, stabilna površinska tekućina, bazalno topljenje ispod leda CO2 i podzemni rezervoari. Vjerojatnost svakog od njih ovisi o stvarnom inventaru CO2 u to vrijeme, kao i o temperaturnim uvjetima na površini.

Autori priznaju da su testirani uvjeti sekvestracije, gdje je tekući CO2 iznad sobne temperature pri tlaku od desetak atmosfera, vrlo različiti od hladnih uvjeta relativno niskog tlaka koji su mogli proizvesti tekući CO2 na ranom Marsu. Pozivaju na daljnja laboratorijska istraživanja pod realističnijim uvjetima kako bi se ispitalo događaju li se iste kemijske reakcije.

Hecht objašnjava: "Teško je reći koliko je vjerojatno da su ove spekulacije o ranom Marsu zapravo istinite. Ono što možemo reći, jest da je vjerojatnost dovoljno velika da tu mogućnost ne treba zanemariti."