U Jadranu otkrivena nova vrsta spužvi

Hrvatski znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković (IRB) i Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IOR), u suradnji s kolegama iz Brazila, opisali su čak šest do sada znanosti nepoznatih vrsta spužvi vapnenjača, ujedno endemskih za Jadransko more. Također, domaći tim znanstvenika izradio je sustavni popis svih do sada zabilježenih vrsta spužvi vapnenjača u Jadranskom moru, koji bilježi ukupno 39 vrsta. Rezultati su objavljeni u međunarodnom časopisu za taksonomiju, European Journal of Taxonomy.

U ovom su radu znanstvenici morfološki i molekularno opisali šest vrsta spužvi vapnenjača novih za znanost, a ujedno endemskih za Jadransko more – Ascandra spalatensis, Borojevia croatica, Leucandra falakra, Leucandra spinifera, Paraleucilla dalmatica i Sycon ancora.

"Morfološke analize napravile su kolegice s Universidade Federal do Rio de Janeiro iz Brazila, Michelle Klautau i Fernanda Azevedo. Na IRB-u smo kolegice Bruna Pleše, Helena Ćetković i ja molekularno okarakterizirale i filogenetski analizirale vrste koje su na raznim lokacijama u Jadranskom moru prikupili kolegica Bruna Pleše i kolega Vedran Nikolić iz Laboratorija za bentos IOR-a, objašnjava dr. sc. Mirna Halasz, jedna od autorica rada i znanstvenica u Laboratoriju za molekularnu genetiku Zavoda za molekularnu biologiju IRB-a.

"Morske spužve su nepokretni organizmi trajno pričvršćeni za morsko dno. Zbog toga su tijekom evolucijske prošlosti stekli sposobnost da se mogu obraniti od opasnosti i raznih bolesti proizvodnjom specifičnih kemijskih spojeva. Neki od tih, za sada znanosti većinom nepoznatih bioaktivnih spojeva, mogli bi se upotrijebiti u medicini za liječenje zloćudnih bolesti za koje još uvijek nemamo lijeka. Međutim, spužve su danas ugroženi morski organizmi, posebno spužve poput ovih, koje nastanjuju plitki priobalni pojas gdje mnoge ljudske aktivnosti dovode do nestajanja njihovih staništa", objašnjava dr. sc. Vedran Nikolić, jedan od autora rada.

"Nažalost mnoge će vrste možda nestati i prije nego budu otkrivene, čime se nepovratno gubi mogućnost proučavanja njihovih kemijskih proizvoda. Prirodna morska staništa i vrste trebamo očuvati ne samo zbog mogućih koristi za čovjeka, poput novih lijekova ili hrane, već zbog toga što je naša dužnost prepoznati iskonsku vrijednost prirode i sve naše aktivnosti izvoditi na održivi način kako bismo u netaknutoj prirodi mogli uživati mi i naši budući naraštaji", zaključuje Nikolić.