Uređaj za pohranu podataka pomoću atoma

Tim nizozemskih znanstvenika pod vodstvom dr. Sandera Ottea s Tehničkog sveučilišta TU Delft, razvio je novu metodu pohrane podataka koja informacije zapisuje "atom po atom".

Znanstvenici su višekratno zapisivanje podataka izveli tako što su informaciju pohranili u pozicije individualnih atoma klora na bakrenoj podlozi.

Gustoća takvog zapisa je dva do tri puta veće magnitude u odnosu na postojeće tehnologije zapisivanja na tvrde diskove i flash memoriju. 

Kako bi dokazali učinkovitost novog sustava za pohranu, znanstvenici su izradili memoriju od jednog kilobajta u kojoj svaki bit podataka reprezentiraju pozicije pojedinačnih atoma klora, a na taj način su postigli gustoću od 500 terabita po kvadratnom inču.

Dr. Otte kaže da bi ovaj sustav zbog svoje gustoće zapisa teoretski mogao pohraniti sve knjige koje su ljudi napisali u svojoj povijesti na prostor veličine poštanske marke.

Znanstvenici su za realizaciju projekta koristili skenirajući tunelski mikroskop (STM) u kojem je oštra ultratanka igla pozicionirala atome na površini jedan po jedan, što Otte uspoređuje sa slaganjem puzzlea.

"Ako je atom klora na gornjoj poziciji, ispod njega je rupa. Mi to nazivamo 1. Ako je rupa u gornjoj poziciji, a atom klora se nalazi s donje strane, tada je bit 0", navodi dr. Otte.

Obzirom da su atomi okruženi s drugim atomima klora (osim u blizini rupa), ostaju na postavljenom mjestu, pa znanstvenici vjeruju da je ova metoda puno stabilnija u odnosu na korištenje slobodnih atoma i time automatski pogodnija za praktičnu primjenu u aplikacijama za pohranu podataka.

Kao dokaz koncepta TU Delft je enkodirao dio poznatog predavanja fizičara Richarda Feynmana pod nazivom "Mnogo je prostora na dnu" (There's plenty of room at the bottom), na područje širine od 100 nanometara.

Usprkos obećavajućim rezultatima, ova tehnologija još nije spremna za "stvarni svijet" jer se stabilna pohrana informacije može demonstrirati na temperaturi od 77 kelvina (-196 C), a brzina procesa čitanja i zapisivanja je spora, odnosno traje minutama.

Bez obzira na to Otte i njegovi kolege vjeruju da su ovime napravili veliki iskorak u razvoju sustava za pohranu, pa kažu da si sada lakše možemo predočiti kako će se pohrana razvijati u budućnosti.

Izvor: Nature Nanotechnology