Južna Koreja najviše u svijetu ulaže u znanost

Mada znamo da danas živimo u vrijeme znanosti i tehnologije, u kojem se nova otkrića pojavljuju gotovo svakodnevno, ulaganja država u istraživanje i razvoj (R&D), zapravo su još uvijek vrlo mala, posebice u zemljama poput naše, koja jedini ozbiljni novac za istraživanja dobiva od fondova Europske unije.

Da veličina neke zemlje ne mora uopće biti prepreka za velika ulaganja u znanost, svjedoči primjer Južne Koreje, koja je teritorijalno za samo nekih 43.000 kvadratnih kilometara veća od Hrvatske, no prema najnovijim izvještajima nalazi se na prvom mjestu u svijetu po ulaganju u znanost. Što se broja stanovnika tiče, tu nas vode za više od 50 milijuna ljudi, pa bi se moglo reći da se više moraju truditi kako s ograničenim prirodnim resursima prehraniti stanovništvo, nego razvijati znanost.  

No svima nam je poznato da Koreja spada u sam vrh najbogatijih i najrazvijenih zemalja svijeta, jer je od svojeg nastanka 1960-ih godina prošlog stoljeća, od pretežno agrarne zemlje čiji je dohodak po stanovniku bio usporediv sa siromašnim afričkim zemljama, izrasla u snažnu industrijsku silu i jedno od 15 najvećih svjetskih gospodarstava.

Prema najnovijim istraživanjima vezanim uz globalna ulaganja u znanost, Južna Koreja je prije dvije godine pretekla Izrael, te danas godišnje troši više od 4% svojeg BDP-a (60,5 milijardi dolara), više nego bilo koja druga zemlja u svijetu, te dvostruko više od Kine i čitave Europske unije.

Postoji više razloga zbog kojih vlasti Južne Koreje smatraju da je na istraživanja potrebno trošiti toliki novac, pa tu možemo spomenuti nastojanje da se novim tehnologijama osigura industrijski rast i povećanje izvoza, ali je vrlo očito i nastojanje Korejaca da svoju zemlju promoviraju kao neku vrstu inkubatora svjetske znanosti, a za to nema boljeg načina nego osvojiti Nobelovu nagradu.

Stoga osim istraživanja koja imaju neposrednu vezu s novim tehnologijama za potrebe praktičnih tržišnih proizvoda, veliki novac dobivaju i "hard-core" znanstveni projekti temeljne znanosti poput recimo potrage za hipotetičkom česticom aksionom, za što vodeće južnokorejsko sveučilište KAIST godišnje dobiva oko 7,6 milijuna dolara, usprkos činjenici da se radi o istraživanju s velikim rizikom, jer nitko ne zna postoji li uopće hipotetska čestica za koju se smatra da je povezana s narušenjem CP-simetrije, te bi mogla biti jedan od sastojaka tamne tvari. 

Ovih dana južnokorejski predsjednik Park najavio je da će zemlja investirati oko 1 bilijun wona u umjetnu inteligenciju do 2020., dok će privatnom sektoru za istraživanja biti dodijeljeno dodatnih 2,5 bilijuna wona državnog novca, koji će poslužiti za spajanje sveučilišnih timova i znanstvenika iz velikih tehnoloških kompanija poput Samsunga i LG-a.

U planu predsjednika Parka je da 2017. godine Južna Koreja troši 5% svojeg BDP-a na znanost, a do kraja 2018. bi se ulaganja trebala povećati za dodatnih 36%.

Među projektima temeljne znanosti, vlada financira 25 postojećih centara koji se bave raznim područjima od editiranja gena do nanomaterijala i čiste matematike. Oko jedna trećina budžeta odlazi na "flagship projekt" RISP (Rare Isotope Science Project) u Daejeonu, koji bi trebao rezultirati gradnjom akceleratora teških iona za potrebe nuklearne znanosti i biomedicinskih istraživanja.

Južna Koreja ne skriva želju da joj ogromna ulaganja u znanost omoguće osvajanje Nobelove nagrade, te u posljednjih nekoliko godina vrši veliki pritisak, pa čak i javno kritizira Komitet za dodjelu nagrada, smatrajući da su južnokorejski znanstvenici već odavno zaslužili najveće svjetsko znanstveno priznanje.

Najbliže Nobelu je do sada bio Woo Suk Hwang koji se bavio istraživanjima kloniranih ljudskih embrija, no umjesto nagrade je došao na znanstveni stup srama kada se otkrio skandal vezan uz njegovo kršenje etike pri prikupljanju embrija od žena za potrebe istraživanja.

U svakom slučaju, Južna Koreja jasno cilja na osvajanje Nobela, pa je to glavni razlog što će sve više novca trošiti u temeljnu znanost, a ne samo u praktična istraživanja.

Bez obzira uspjeli u tome ili ne u skoro vrijeme, činjenica da jedna država sebe promovira kao zemlju znanosti, doista je fenomenalan plan tamošnjeg političkog vodstva, koji je za Hrvatsku nažalost znanstvena fantastika.

Izvori: Nature, KAIST