50. obljetnica prvog leta čovjeka u svemir

Piše: Igor Sečen

12. travnja 1961. godine, kozmodrom Baikanur, 06:07 sati po UTC vremenu. Inženjer leta i voditelj sovjetskog svemirskog programa Sergej Koroljev govori preko radija: „Prvi stadij… srednji… glavni… UZLET! Želimo ti dobar let, sve je u redu“. Jurij Gagarin odgovara: „Pojekhali! (krećemo)“.

06:17 UTC, 10 minuta od lansiranja, zadnji stadij Vostoka 1 prestaje s radom i nakon 10 sekundi Jurij Gagarin se nalazi u stabilnoj orbiti oko Zemlje. Povijest ljudskih letova u svemir započinje.

Jurij Gagarin

Jurij Aleksejević Gagarin rođen je 9. ožujka 1934. godine u selu Klušino pokraj Gzhatska (današnja Smolenska Oblast, Rusija), u obitelji stolara Alekseja Ivanoviča Gagarina i Ane Timofejevne Gagarinove, koji su radili na poljoprivrednom kolektivnom gospodarstvu (kolkhozu). Jurij je bio treće od ukupno četvero djece u obitelji Gagarin, a za njegov se odgoj najviše brinula starija sestra dok su im roditelji radili.

Jurij, siromašni dječak koji je sanjao o zvijezdama

Kao i većina sovjetskih građana, Gagarinovi su dosta propatili tijekom njemačke okupacije u 2. Svjetskom ratu. Nakon što im je njemački časnik zaposjeo kuću, obitelj si je sagradila malu kolibu od blata, u kojoj su živjeli godinu i 9 mjeseci, odnosno sve do kraja okupacije.

Njegovo dvoje braće deportirano je 1943. na prislini rad u Njemačku, od kuda se nikada nisu vratili. Nakon rata, 1946. godine obitelj Gagarin se seli u Gzahtsk.

Već u ranoj mladosti Jurij se zanimao za svemir i planete, te započeo sanjati san koji će ga jednog dana dovesti u svemir. Prvo je završio školu za zidara, da bi potom nastavio školovanje u industrijskom tehnikumu (visokoj tehničkoj školi) u Saratovu, gdje mu se pružila prilika postati članom tamošnjeg aerokluba, u kojem je počeo letjeti na malim zrakoplovima. 

U tinejđerskoj dobi Gagarin se zaljubio u letenje

Potom završava vojnu pilotsku školu u Orenburgu na južnom Uralu i 1957. dobiva „krila“ za MiG-15, te čin poručnika sovjetskog zrakoplovstva. Iste godine se ženi s Valentinom Gorjačevom, a zatim dobiva službu u zračnoj bazi Lustari u Murmansk Oblasti, koja se nalazi blizu norveške granice.

U studenom 1959. dobiva čin starijeg poručnika, a 1960. godine biva izabran među 19 najboljih pilota u Sovjetski svemirski program.

Nakon serije rigoroznih testova koji su kandidate doveli do krajnjih granica psihofizičke izdržljivosti, samo dvojica od njih, Jurij Gagarin i German Titov pokazali su se spremnim za prvi let čovjeka u svemir. Na kraju je izabran Gagarin, zbog toga što je bio godinu dana stariji, kao i zbog nešto manje građe (bio je visok samo 1,57m), pa je bolje pristajao u skučeni prostor Vostoka 1. Titov će četiri mjeseca nakon Gagarinova leta postati drugi čovjek u svemiru.

I napokon, u rano jutro 12. travnja 1961. Gagarinovi snovi su se ostvarili. Poletio je s kozmodroma Baikanur u svemirskom brodu Vostok 1, provevši u letu ukupno 108 minuta, od čega je nekih sat i 29 minuta proveo u orbiti Zemlje na visini od 301 km. Nakon povratka na Zemlju svijetom je odjeknuo njegov pothvat i ubrzo je postao najveći heroj Sovjetskog saveza, ali i najveći uzor mnogim generacijama ljudi širom svijeta.

Zahvaljujući izvrsnim rezultatima u psihofizičkim testovima Jurij je izabran među najbolju dvojicu kandidata za let u svemir

Mada je želio ponovno letjeti u svemir, želja mu se nikad nije ostvarila. U godinama nakon povijesnog leta putovao je Sovjetskim savezom, održavao predavanja, prisustvovao proslavama i paradama u svoju čast, da bi potom pripremao druge sovjetske astronaute i vodio razne pokuse u Svemirskom programu SSSR-a.

1968. godine, završio je inženjersko-pilotsku vojnu akademiju Žukovski, dobivši zvanje inženjera astronauta, a bavio se i teorijom astronautike. Zajedno s Lebefijevim napisao je knjigu Psihologija i svemir u kojoj se govori o psihološkim osobitostima obuke astronauta, o iskušenjima kojima je ljudska psiha podvrgnuta u svemiru i naporima koje iziskuje rad u ekstremnim uvjetima.

Pogibija

Okolnosti u kojima je u 34. godini života poginuo Jurij Gagarin, dugo su bile obavijene velom tajne i nikad nisu objavljene. Priopćenje sovjetskih vlasti, koje i dan danas predstavlja službenu verziju, govori kako je poginuo 1968. tijekom nesreće u rutinskom trenažnom letu MiG-om 15, pri čemu je stradao i njegov kopilot. Postojale su i glasine kako mu je zrakoplov navodno bio sabotiran po naređenju tadašnjeg sovjetskog vođe Brežnjeva s kim nije slagao i kojemu se navodno nije sviđalo što je postao popularan kao pojedinac, poput američkih astronauta, a što je narušavalo kolektivni duh SSSR-a.

Gagarinovom MiG-u 15 navodno se pokvario zračni ventil u kokpitu

Najnovije analize koje su proveli nezavisni ruski istražitelji govore kako je Gagarin zapravo poginuo zbog nepromišljene reakcije, odnosno zbog prebrzog spuštanja s visine od 10.000 metara.  Navodno je razlog Gagarinove prerane smrti bila panična reakcija kada je prilikom rutinskoga pokusnog leta utvrdio da je u pilotskoj kabini otvoren zračni ventil i da kabina nije hermetički zatvorena. Uzbuđen zbog toga, on se svojim MIG-om 15 počeo prebrzo spuštati, pri čemu je izgubio svijest i srušio u šumu, te poginuo zajedno s kopilotom.

Službena Moskva stavila je 2007. godine veto na inicijativu da se pokrene nova istraga o uzrocima tragične smrti Jurija Gagarina. Unatoč uvjeravanjima nekolicine ruskih zrakoplovnih stručnjaka koji tvrde da su odgonetnuli tajnu Gagarinove misteriozne smrti, Kremlj je zabranio dalje istrage, te nije promijenio mišljenje čak ni kad su eksperti  poslali peticiju ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ovime je zapravo napravljena usluga pristalicama fantastičnih teorija, među kojima postoje i one koje govore da je Gagarin letio mrtav pijan, da je počinio samoubojstvo, da je srušen ruskim projektilom, da se zabio u meteorološki balon, pa čak i da nije mrtav, već su ga oteli vanzemaljci.

108 MINUTA LETA JURIJA GAGARINA U VOSTOKU 1

(kronologija po UTC-u, koordiniranom svjetskom vremenu)

* 06:07 UTC - Lansiranje Vostoka 1 s kozmodroma Baikonur

Dolazak na mjesto lansiranja

* 06:09 UTC – Nakon dvije minute leta gase se i odvajaju četiri motora prvog stupnja rakete

* 06:10 UTC – Odvaja se kapsula Vostoka 1, što omogućava Gagarinu korištenje prozora ispod nogu s optičkim orijentacijskim uređajem Vzor.

* 06:12 UTC – Nakon 5 minuta trajanja leta srednji stupanj Vostokove rakete potrošio je gorivo, gasi se i odvaja od zadnjeg stupnja koji nastavlja dizati letjelicu u orbitu.

* 06:13 UTC – Raketa još radi gurajući Vostok 1 ka orbiti. Gagarin javlja: „ Let se nastavlja u redu. Mogu vidjeti Zemlju, vidljivost je dobra. Vidim skoro sve. Nastavljam let, sve je o redu.“ 

* 06:14 UTC – Raketa i dalje radi, Vostok je je iznad centralne Rusije. Gagarin izvješćuje: „Sve radi jako dobro. Svi sustavi rade. Nastavimo dalje!“

* 06:15 UTC  - Tri minute nakon paljenja zadnjeg stupnja Gagarin javlja: „ Zarya 1, Zarya 1, čujem vas jako dobro. Osjećam se dobro, u dobrom sam duhu. Nastavljam let.“ 

* 06:17 UTC  - Zadnji stupanj rakete se gasi i nakon 10 sekundi Vostok 1 dosiže orbitu. Gagarin javlja: Letjelica funkcionira normalno. Vidim Zemlju kroz ciljnik Vzora. Sve se odvija prema planu.

Gagarin u kabini Vostoka 1

* 06:21 UTC - Vostok 1 prelazi Kamčatku i počinje nadlijetati Sjeverni Pacifik. Gagarin javlja: „ Parametri kabine: Pritisak 1, vlažnost 65, temperatura 20, pritisak u odjeljku 1, prva automatika 155, druga automatika 155, pritisak u retro raketnom sustavu 320 atmosfera.“

* 06:25 UTC – Dok Vostok 1 prelazi dijagonalno pacifik od Kamčatke prema Južnoj Americi Gagarin pita: „ Što mi možete reći o letu? Što mi možete reći?“. Zapravo je tražio orbitalne parametre. Zemaljska kontrola mu javlja „ Nema nikakvih uputa od broja 20 (Koroljeva), a let se odvija normalno“.  Zapravo mu ne mogu reći ništa o parametrima jer je tek 6 minuta u orbiti. Tek nakon 26 minuta mogu znati ako su mu orbitalni parametri dobri.

* 06:31 UTC -  Gagarin uzbuđeno emitira: „ Osjećam se odlično, jako dobro, jako dobro“. Vostok 1 se udaljava od VHF dometa zemaljske kontrole i Gagarin ne čuje dobro odgovor pa ponavlja „Osjećam se jako dobro. Dajte mi neke podatke o letu. Ne čujem vas dobro“. Vostok izlazi iz radio dometa i kontakt je izgubljen.   "

* 06:37 UTC - Vostok 1 nastavlja svoj put dok Sunce zalazi iznad sjevernog Pacifika. Gagarin ulazi u mrak sjeveroistočno od Havajskog otočja. Izvan dometa VHF valova, komunikacija se mora odvijati preko HF radija. 

* 06:46 UTC  - Zemaljska kontrola Khabarovsk telegrafijom šalje poruku preko HF radija „KK“. To znači „ Predaj izviješće kad automatski sustav letjelice dobije instrukcije od kontrole na Zemlji“. Gagarin potvrđuje u 06:48 UTC.

Komandna ploča unutar Vostoka 1. Kao što vidite, Juriju je na raspolaganju bilo samo nekoliko kontrolnih instrumenata, manje nego što ih imate u automobilu

* 06:48 UTC - Vostok 1 prelazi ekvator  oko 170 stupnjeva zapadno, započevši prelazak južnog Pacifika. Gagarin javlja preko HF radia: „Šaljem redovno izviješće, 9 sati i 48 minuta (moskovsko vrijeme), let prolazi uspješno. Spusk-1 radi normalno, pritisak u kabini je 1, vlažnost 65, temperatura 20, pritisak u odjeljku 1,2. Prva automatika 155, druga automatika 155, sistemski tankovi retro raketa 320 atmosfera. Ja sam dobro“. 

* 06:49 UTC - Gagarin javlja kako se nalazi na tamnoj strani Zemlje.

* 06:51 UTC -  Gagarin izvješćuje kako je kontrolni sistem za orijentaciju pri korištenju retroraketa uključen. Sustav upravlja retroraketama pomoću dva potisnika na vodik s po 10 kg plina.  

* 06:53 UTC - Khabarovsk kontrola šalje poruku „Po nalogu broja 33 (general Nikolaj Kamanin), predajnici su uključeni i javljamo sljedeće – Let se odvija prema planu i orbita je izračunata“. Ovime su mu javili kako se Vostok 1 nalazi u stabilnoj orbiti. Gagarin potvrđuje prijem poruke. 

* 06:57 UTC - Vostok 1 je iznad južnog Pacifika između Novog Zelanda i Čilea, a Gagarin javlja: „Nastavljam let i nalazim se iznad Amerike. Šaljem telegrafski signal „Uključeno“ .

Umjetnički crtež Vostoka 1 koji kruži oko Zemlje

* 07:00 UTC  - Vostok 1 prelazi Magellanov tjesnac. Novosti o misiji Vostoka 1 se emitiraju preko Radio Moskve. Službenici u Pentagonu trče po hodnicima u nevjerici. 

* 07:04 UTC - Gagarin javlja podatke o statusu letjelice slične onima u 06:48. Izviješće nije primljeno na zemaljskoj kontroli.

* 07:09 UTC  - Gagarin ponovno šalje podatke o statusu, no kontrola i dalje ne prima. 

* 07:10 UTC  - Prelazeći preko Južnog Atlantika, Sunce se diže i Vostok 1 je ponovo na dnevnom svijetlu. Letjelicu dijeli 15 minuta od paljenja retroraketa.

* 07:13 UTC  - Gagarin šalje novu poruku o statusu letjelice. Moskva djelomično hvata poruku „Čujem vas dobro. Let protječe…“

* 07:18 UTC - Gagarin još jednom ponavlja poruku o statusu koju zemaljska kontrola ne prima.

Ubrzo po slijetanju Gagarina okružuju razdragane mase

* 07:25 UTC – automatski sustavi dovode letjelicu na visinu za paljenje raketa za spuštanje iz orbite. Retrorakete se ubrzo aktiviraju, a to se odvija iznad zapadne obale Afrike u blizini Angole, nekih 8.000 kilometara od mjesta predviđenog slijetanja. Retrorakete rade oko 42 sekunde. Deset sekundi nakon toga letjelica dobiva komandu za odvajanje servisnog modula Vostoka od kapsule za ateriranje, no Vostokov servisni modul ostaje pričvršćen žicama za kapsulu.

* 07:35 UTC - Letjelica u dva dijela počinje ulazak u atmosferu uz veliko vrtloženje iznad Egipta. U tom trenutku žice pucaju i kapsula se stabilizira u pravilnu putanju. Gagarin telegrafski javlja „Sve je OK“. Kasnije je rekao kako nije htio „stvarati buku“, jer jaka vrtnja nije dovodila misiju u opasnost zbog sferičnog oblika modula.

* 07:55 UTC -  Vostok 1 se nalazi  7 km iznad zemlje, poklopac letjelice je oslobođen, a Gagarin se nakon dvije sekunde katapultira padobranom. Na 2,5 km visine otvara se i padobran same letjelice. Obzirom da sustav slijetanja s astronautom unutar kapsule još nije bio razvijen do kraja, ovaj način katapultiranja Gagarina padobranom je u to vrijeme bio najsigurniji. 

Kapsula Vostoka 1 i sjedalo kojim je Gagarin izbačen tijekom slijetanja, danas se nalaze u RKK Energia muzeju u Koroljevu, Rusija

* 08:05 UTC – Gagarin i Vostok 1 se prizemljuju u neposrednoj blizini jedno od drugoga, 26 km jugozapadno od Engelsa u regiji Saratov. Jedan farmer i njegova kćerka prisustvuju neobičnoj sceni ugledavši lika u blještavom žutom odijelu s bijelim šljemom na glavi. Gagarin je kasnije izjavio: „ Kad su me ugledali u svemirskom odijelu s padobranom koji je još vijorio iza mene, počeli su se povlačiti prema nazad od straha. Rekao sam im da se ne boje jer sam Sovjet kao i oni. Upravo sam se vratio iz svemira i tražim telefon da se mogu javiti Moskvi!“.

Povijest Ruskog svemirskog programa

Koliko su Sovjeti uspjeli sačuvati u tajnosti svoj svemirski program svjedoči i činjenica da su Amerikanci bili nevjerojatno iznenađeni pri svakom njihovom svemirskom pothvatu, jer im nikako nije bilo jasno, kako jedna zemlja koja svojom žetvom ne može prehraniti vlastito pučanstvo, može posjedovati tako napredan svemirski program koji je bio ispred SAD-a za nekoliko godina. Rusi su 4. listopada 1957. lansirali prvi umjetni satelit, Sputnjik 1, za koji su Amerikanci saznali tek preko sovjetske agencije Tass, što je veliko razočaranje za američku naciju, uvjerenu u tehnološku superiornost nad Rusima.

Rusi i nakon 50 godina za lansiranja još uvijek koriste kozmodrom Baikanur u Kazahstanu, mada se više ne nalazi u istoj državi (SSSR-u)

No, ubrzo je uslijedio novi udarac, jer je mjesec dana kasnije lansiran i Sputnjik 2 u kojem je bila moskovska kujica Lajka, prvo živo biće poslano sa Zemlje u svemir. Dok je Lajka polako ugibala u mukama (što su Rusi tajili sve do 2002.), američka je nacija, prema priznanju predsjednika Dwighta Eisenhowera, ponovno proživljavala “šok Pearl Harbora”.  Nisu znali je li gore što su Rusi tehnološki ispred njih, ili činjenica da obavještajne službe nisu uspjele unaprijed dobiti informacije vezane uz ruske svemirske letove.

Sve je započelo s V-2

V-2 raketa, spremna za lansiranje na engleske ciljeve

 Svi današnji raketni stručnjaci složni su u jednoj stvari. Rakete koje zadnjih 50 godina prevoze svemirske programe u svemir, baziraju se na dizajnu njemačkih raketa V-2 (Vergeltungswaffe 2) iz 2. svjetskog rata, kojima je nacistička Njemačka uspješno pogađala engleske gradove, prouzročivši smrt 7250 ljudi. V-2 je bila prva raketa u povijesti koja je ostvarila suborbitalni let, a nastala je kao rezultat razvoja znanstvenih i tehnoloških osnova koje su postavili ruski znanstvenik Konstantin Eduardovič Ciolkovski (1857-1935) i Amerikanac Robert Goddard (1882 –1945), koji su prvi počeli razmišljati o dvostupanjskim raketama na tekuće gorivo, te Hermann Oberth (1894-1989), Rumunj koji je studirao i radio u Njemačkoj. Upravo je Oberth vodio prve raketne njemačke programe i postavio osnove za raketu V-2, koju će kasnije razviti nacistički znanstveni tim pod vodstvom njegovog učenika, Wernera von Brauna.

Odmah po završetku 2. svjetskog rata američke su snage iz Mittelwerk postrojenja sovjetima doslovno pred nosom odnijele glavninu njemačke opreme i V-2 raketa, te osigurale većinu ključnih njemačkih raketnih znanstvenika, uključujući glavnog nacističkog raketnog dizajnera Wernera von Brauna. S druge strane SSSR je zauzeo Mittelwerk postrojenje, ali i važne njemačke znanstvenike, Helmuta Grottrupa (stručnjaka za navođenje i glavnog asistenta von Brauna), Ericha Putzea (stručnjaka za proizvodnju) i Wernera Bauma (stručnjaka za propulziju).

Međutim, najvažnije od svega je to što je Sovjetski Savez već imao svoje raketne stručnjake, poput A. G. Kostikova, koji je konstruirao ratne rakete "Kaćuša" i Sergeja P. Koroljeva, kojeg se danas smatra ocem modernih sovjetskih raketa.

Za razliku od Amerikanaca, kojima su bivši nacistički znanstvenici bili glavni stručnjaci u razvoju svemirskog programa sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća, Rusi su zarobljene njemačke znanstvenike nekoliko godina nakon rata vratili kućama i nastavili dalje sami razvijati rakete, što je bio jedan od glavnih razloga što su uspjeli sačuvati svemirske projekte u tajnosti, te stvoriti tehnološku nadmoć pred Amerikancima. Zbog toga je SSSR bio najmanje dvije godine u prednosti pred SAD-om, imajući na raspolaganju projektile srednjeg dometa već u travnju 1956.godine, a interkontinentalne projektile već u kolovozu 1957. godine.

Početak ruskih letova u svemir

Povijest sovjetskih lansiranja modernih raketa u svemir započinje 1957. godine, kada je SSSR lansirao prvi interkontinentalni balistički projektil R-7 (Semjorka), jednostupanjsku raketu s četiri pomoćna raketna motora, koja je u svom modificiranom obliku, 4. listopada 1957. godine dovela prvi umjetni satelit Sputnik 1 u zemljinu orbitu.

Sergej Koroljev, alfa i omega sovjetskog svemirskog programa

Ta raketa čini osnovu tzv. Koroljevovih raketa, Vostok, Voskhod, Molniju i Sojuz. Vostok je proizišao iz R-7 dodavanjem malog dodatnog stupnja, Voskhod je nastao dogradnjom dodatnog stupnja koji je tri puta jači od Vostokovog, dok je Molnija, Voskhod s dodanim trećim stupnjem. Sojuz se pojavio 1966. godine i sastoji se od Voskhoda sa usavršenim drugim stupnjem. Možemo slobodno reći kako Vostok 1 koji je ponio Gagarina u svemir, predstavlja tehnološku bazu svih današnjih raketa ruskog svemirskog programa (koje su zapravo samo njegove manje ili veće modifikacije), a kao dodatnu zanimljivost možemo navesti činjenicu kako će te rakete u sljedećih 3-5 godina u svemir prevoziti i američke misije za potrebe NASA-e nakon gašenja Space Shuttle programa.

Četiri godine nakon Gagarinovog leta, još je jedan značajan događaj obilježio "moć" ruskog svemirskog programa i pokazao dugi nos Amerikancima. 18. ožujka 1966., Aleksej Leonov je u svemirskom odijelu napustio svoju letjelicu Voskhod 2 za koju se privezao tankom sajlom od 5 metara i prošetao svemirom 12 minuta i 9 sekundi, čime je ostao ubilježen u povijesti kao prvi "svemirski šetač".  Zanimljivo je kako se nakon izlaska u svemir njegovo odijelo toliko ispunilo zrakom da nije mogao ući natrag kroz vrata u letjelicu, pa je prije povratka morao kroz zračni ventil odijela ispustiti određenu količinu zraka u svemir. 

U čemu su Sovjeti bili ispred Amerikanaca

* 22. listopada 1957. R-7, prva raketa u svemiru koja je u orbitu postavila prvi umjetni satelit Sputnik 1.
* 3. studenoga 1957. Prvo živo biće u svemiru, pas Lajka u Sputniku 2. Nažalost i prvo živo biće koje je umrlo u svemiru.
* 13. rujna 1959. Prva sonda na Mjesecu, Luna 2
* 12. travnja 1961. Prvi čovjek u svemiru, Jurij Gagarin u svemirskom brodu Vostok 1
* 16. lipnja 1963. Prva žena u svemiru, Valentina Terješkova u svemirskom brodu Vostok 6. (Predsjednik RH Stjepan Mesić je 8. rujna 2005. u Moskvi odlikovao Valentinu Terješkovu odličjem Kneza Branimira s ogrlicom).
* 18. ožujka 1965. Prvi šetač u slobodnom svemiru, Aleksej Leonov, proveo je 12 minuta izvan Voskhoda 2.
* 1. ožujka 1966. Prva sonda na nekom drugom planetu, Venera 3, spustila se na Veneru.
* 19. Travnja 1970. Prva svemirska postaja u orbiti Zemlje, Saljut 1.
* 27. studenog 1971. Prva sonda na Marsu, Mars 2. Poslala 60 slika s Marsa.

Glasine i teorije zavjere

Kao i u vezi njegove pogibije, postoje neke glasine koje pokušavaju prikazati kako Gagarinov let nije bio onakav kao što se misli. Prva glasina govori da on nije bio prvi čovjek u svemiru, već prvi koji je preživio povratak, jer su prije njega Rusi u svemir lansirali trojicu astronauta koji nisu preživjeli povratak u atmosferu i slijetanje.  Navodno su to bili kozmonauti Ledovskij, Šaborin i Mitkov, koji su lansirani s Kapustin Jar kozmodroma tijekom 1957., 1958., i 1959. godine. Ova priča odmah pada u vodu, jer se kronološki kosi s letovima pasa koje su Rusi slali u svemir (Lajka, Belka, Strelka). Teško je povjerovati da bi Rusi u isto vrijeme slali u svemir ljude kad i pse, koje lansiraju u svrhu razvijanja sustava za održavanje života budućih kozmonauta.

Gagarin nakon slijetanja. Pristalice zavjera pitaju se gdje mu je šljem.

Druga glasina još je neobičnija, govori o tome kako je cijeli let bio velika sovjetska prijevara. Glavni argument ove teorije je u tome što im zvuči nevjerojatno da Gagarin u kabini nije imao fotoaparat i što se nekoliko godina nakon „navodnog“ leta pojavljuju potpuno različite slike mjesta na koje je sletjela njegova Vostok kapsula. Cijeli let i radio komunikacija po njima su inscenirani, dok je Gagarin odglumio slijetanje iskočivši iz zrakoplova. "Dokaz" su njegove slike u padobranskom odijelu bez svemirske kacige. Isti navode kako su američki vojni obavještajni krugovi znali za tu prijevaru, ali je nisu željeli otkriti političkom vrhu, kako predsjednik i Senat ne bi odustali od financiranja skupog raketnog programa vojske SAD. Više informacija na prvom, odnosno drugom linku. Glupo ali zabavno.

INTERVJU - ANTE RADONIĆ

Ante Radonić

Ante Radonić  od 1972. radi u Tehničkom muzeju u Zagrebu na mjestu voditelja planetarija s astronautikom. Glavna aktivnost mu je popularizacija astronomije i astronautike, te bi ga se moglo nazvati najvećim promicateljem svemirskih istraživanja u Hrvatskoj. Redovito održava predavanja u planetariju za školske grupe, kao i javna tematska predavanja za građane. Napisao je veliki broj popularno-znanstvenih članaka u časopisima, tjednicima i dnevnim listovima.

VIDI: Sjećate li se gdje ste bili 12. travnja 1961. godine?

ANTE RADONIĆ: Ne sjećam se, obzirom da sam tada imao samo 10 godina. Ja se dobro sjećam prvog izlaska u svemir Alekseja Leonova 4 godine kasnije, ali za 1961. godinu se zaista ne sjećam.

VIDI: Kako objašnjavate činjenicu da je SSSR u situaciji kada žetvom nije mogao prehraniti svoje pučanstvo, u svemir prvi poslao jednu letjelicu (Sputnjik 1), prvo živo biće (Lajka) i naposljetku prvog čovjeka?

ANTE RADONIĆ: Zemlja, iako siromašna zbog jedne loše društvene i ekonomske politike, za svoj je opstanak morala izdvajati velike novce za vojsku, a taj je novac puno veći od onog potrebnog za razvoj svemirske tehnologije. Upravo gradnja njihove interkontinentalne rakete bila je baza za let čovjeka u svemir, a pošto su imali genijalne inženjere i konstruktore, to im je omogućilo da naprave šokantni napredak u raketnoj tehnici.  

VIDI: Amerikanci dobar dio razvoja svojih početnih svemirskog programa duguju bivšim nacističkim znanstvenicima. Jesu li oni bili angažirani i na ruskim projektima?

ANTE RADONIĆ: Njemačka raketa V-2 je bila uzor za sve, prva prava moderna raketa. Zato je dio njemačkih inženjera pomagao Amerikancima, a dio Sovjetima, da na osnovi iskustava s tim njemačkim raketama i na osnovu proučavanja i lansiranja preostalih V-2 raketa nauče konstruirati još bolje rakete. Prema tome možemo reći da je V-2 bio polazišna točka za američke, ali i za ruske inženjere.

Sputnjik 1 je bio prvi satelit u svemiru

VIDI: Što mislite o glasinama kako Gagarin uopće nije bio prvi čovjek u svemiru, već samo prvi koji je preživio let. Navodno su prije njega bila lansirana 3 ruska astronauta koji su poginuli tijekom svojih letova. Također postoji i teorija kako navodno uopće nije ni bio u svemiru, već je čitav let insceniran. Pristalice teorije zavjere to argumentiraju činjenicom da Gagarin nije imao kameru kojom bi tijekom leta snimao Zemlju. 

ANTE RADONIĆ: Prije Gagarina nije bilo vremena za neke druge letove s ljudima jer su letjeli brodovi s životinjama. Zadnji mjesec prije Gagarina tako su ostvarena dva leta sa psima u brodovima istoga tipa. Nije nimalo čudno što Gagarin nije nosio kameru. Naime, on je stalno bio u skafanderu, glavni prozor za Zemlju mu je bio ispod nogu, a on se nije odvajao od svoga sjedišta. Nakon dolaska u orbitu vrlo brzo su počele pripreme za paljenje retro-rakete.

Slike Vostoka 1 u dva različita krajolika daju uporište "teoretičarima zavjere", no nitko se ne pita jesu li same fotografije autentične

Ali bitno je bilo da TV kamera iz kapsule prenosi sliku samog lica Gagarina. To je bilo važno. S prozora se praktično prije svega vide oblaci. Kamera fiksirana uz prozor samo bi smetala Gagarinu, a glavni iluminator mu je bio kao optički vizir za orijentaciju.  Da se nešto bitno krilo, došlo bi već na vidjelo do današnjega dana. Ali znamo kakve sve bedastoće pišu oni koji nisu dobri poznavaoci svemirskih letova.

VIDI: Biste li osobno voljeli poletjeti u svemir i napraviti "počasni krug" za Jurija?

ANTE RADONIĆ: Volio bih. To bih jako rado volio.

Posljednji pozdrav Juriju

12. travnja 2011. godine u cijelom svijetu se obilježava proslava 50-godišnjice prvog povijesnog leta čovjeka u svemir. Mada je tehnički gledano početak Svemirske ere zapravo bilo lansiranje Sputnika, mnogi ljudi, uključujući i autora ovog članka, drže kako je upravo Gagarin zaslužio da se uz njegovo ime veže početak tog fantastičnog razdoblja u ljudskoj povijesti. Širom Hrvatske obilježava se obljetnica Gagarinovog leta, kroz razne prigodne manifestacije, poput Jurijeve noći na Malom Lošinju i u Rijeci, a u Tehničkom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba fotografija "Jurij Gagarin", kao plod suradnje Tehničkog muzeja i veleposlanstva Ruske federacije, na kojoj je pored zanimljivih slika iz života Gagarina i fotografija raznih ruskih svemirskih programa, izložena i maketa letjelice Vostok 1 koja je Gagarina ponijela u svemir. Izložba je otvorena do 1. srpnja ove godine, pa ako ste ikako u prilici, svakako je posjetite.   

Danas je ime Jurija Gagarina, (naravno uz ime prvog čovjeka na mjesecu Neila Armstronga),  sinonim za istraživanje svemira, no često se zaboravlja, kako iza tog povijesnog leta stoji čitava jedna vojska briljantnih umova, genijalnih znanstvenika, inženjera i tehničara bez čijeg rada Gagarin možda nikada ne bi napustio ni kolkhoz, a kamoli se vinuo putem zvijezda. Stoga neka od tih imena svakako zaslužuju da se nađu uz bok prvog kozmonauta. 

Pored Sergeja Koroljeva, koji je bio alfa i omega ruskog svemirskog programa, valja spomenuti znanstvenike i inženjere poput Vladimira Barmina, Borisa Chertoka, Valentina Glushka, Georgija Bobakina, Vladimira Chelomeja, Ivana Kleimenova, Semena Kosberga, Dimitrija Kozlova, Nikolaja Piljugina, Gaia Severina, Vasilija Mishina, Mikhaila Tikhonravova i mnoge druge, koji su bili pioniri u razvoju i konstrukciji raketnih motora, sustava za navođenje, svemirskih odijela, lansirnih rampi, sustava života, toplinskih štitova... Njihova genijalnost, znanje i predan rad omogućili su sve ono o čemu je Gagarin sanjao još kao dječak. 

Posljednja fotografija Jurija Gagarina neposredno uoči fatalne nesreće

Za razliku od Gagarina, u čiju čast se i dan danas podižu spomenici, nazivaju ulice i trgovi, obilježavaju obljetnice, neka njihova imena krasiti će poneku školu u Rusiji, dok će većina biti potpuno zaboravljena. Naravno to ne umanjuje slavu Jurija Gagarina, prvog astronauta (kozmonauta) u povijesti, jer da iza njega nisu stajale godine učenja i napornih treninga, sama hrabrost mu ne bi bila dovoljna da upravo on bude izabran za taj povijesni let. Nedavno je UN donio rezoluciju kojom se dan njegovog leta,  12. travnja, proglašava Međunarodnim danom ljudskih svemirskih letova. Jurij, tebi u čast! Do svidania!

FIRST ORBIT - DOKUMENTARNI FILM O LETU JURIJA GAGARINA

Za kraj vam preporučamo da pogledate ovaj izvrstan film britanskog redatelja Christophera Rileya, rađen u kombinaciji originalnih filmskih snimaka i tonskih zapisa nastalih tijekom Gagarinove misije, uz dodatak HD video materijala snimljenih s međunarodne svemirske stanice ISS, koji će vam dočarati kako je Gagarinu izgledao pogled na Zemlju i svemir tijekom tih 108 minuta leta. Obzirom da ISS svakih 6 mjeseci ulazi u putanju oko Zemlje kojom je prošao Gagarin, autor filma je odlučio iskoristiti visokorezolucijske video snimke nastale tijekom tih orbitiranja i na njih montirati originalne tonske zapise u kojima je Gagarin kontroli na Zemlji pokušao dočarati pogled na ono što je promatrao. Rileyu je u režiji filma pomogao ESA-in astronaut Pablo Nespoli, a glazbu potpisuje Philip Sheppard, poznat kao autor glazbe za Rileyev film "In the Shadow of the Moon" i dokumentarac National Geographica "Inside the Milky Way".

Sada se lijepo zavalite u naslonjač, ugasite svjetlo, pojačajte zvučnike i uživajte...