Voda u sitnim staklenim kuglicama na Mjesecu

Uzorci koje je kineski rover iz misije Chang'e 5 prikupio na Mjesecu sadrže male staklene kuglice s udjelom vode od čak 2000 dijelova na milijun (PPM). S obzirom na rasprostranjenost ovih staklenih kuglica na Mjesečevoj površini, to bi moglo biti dovoljno da osiguraju 71 trilijun galona vode, čime bi se moglo riješiti pitanje hidratizacije budućih baza.

Neka su zrnca nastala kad su se asteroidi sudarili s Mjesecom prije više milijuna godina, dok su druga nastala iz drevnih vulkana. Znanstvenici vjeruju da je voda nastala kemijskom reakcijom kada su se vodikovi ioni emitirani sa sunca, koje su solarni vjetrovi prenijeli na površinu Mjeseca, kombinirali s atomima kisika unutar kuglica. Zrnca ispunjena vodom su sićušna, u rasponu od desetaka mikrometara do nekoliko milimetara.

Ipak, na Mjesečevoj površini ima ih dovoljno za (teoretski) punjenje 100 milijuna olimpijskih bazena.

Međutim, znanstvenici još nisu otkrili kako vaditi vodu, jer bi zrnca morali zagrijati na oko 100 °C. Ipak, mogli bi biti resurs za buduća lunarna naselja, gdje bi astronauti mogli koristiti vodu za piće, kupanje, kuhanje, čišćenje, pa čak i proizvodnju raketnog goriva.

Znanstvenici vjeruju da bi i drugi mjeseci u našem Sunčevom sustavu mogli imati slična zrnca. "Naša izravna mjerenja ovog površinskog rezervoara mjesečeve vode pokazuju da staklena zrna mogu pohraniti značajne količine vode dobivene solarnim vjetrom na Mjesecu i sugeriraju da bi to staklo moglo biti rezervoar vode na drugim tijelima bez zraka", napisali su autori studije.

"Prisutnost vode, pohranjene u udarnim staklenim perlama, u skladu je s daljinskom detekcijom vode u područjima niže geografske širine Mjeseca, Veste i Merkura. Naša otkrića pokazuju da su udarna stakla na površini bezzračnih tijela Sunčevog sustava sposobna pohraniti vodu dobivenu solarnim vjetrom i otpustiti je u svemir. "

Staklene kuglice nisu prvi potencijal za pronalazak vode na Mjesecu. NASA je 2009. godine zabila sondu u krater Cabeus što je dovelo do detekcije vode, dok je 2018. pronašla izravne dokaze naslaga leda u Mjesečevim kraterima koji su trajno zasjenjeni na njegovom sjevernom i južnom polu.